Napomena: U Becu 1870., Vuk Stefanovic Karadzic

Bio je muz i zena, i imali su jednoga sina. Kad im sin poodraste, dadu ga na nauku, koja ce mu u neko vrijeme i pomoci. On je bio dobar i miran, i za najvise pun straha Bozijega. Posto svrsi nauku, otac mu da brod i u njemu trgovinu, da kroz prostrani svijet ide i da se trudi, ne bi li u starost roditeljima svojijema od pomoci bio. On se s brodom naveze, i ploveci po moru, sretne brod Turski i cuje, gdje u njemu veliki plac stoji, te zapita mornare na Turskome brodu: "Molim vas, sta se ta plac u brodu vasem cuje?" A oni mu odgovore: "Vozimo roblje, sto smo kroz svijet zarobili, i to oni vezani placu." Onda on rece: "Molim vas, braco, upitajte kapetana vaseg, bi li ih na otkupe za gotove novce dao." Oni ga odmah veselo poslusaju, potrce i zovnu kapetana. Kapetan izidje, i oni se odmah pogode, on kapetanu brod i trgovinu a kapetan njemu vezane robove. On ih prizove k sebi i pocne ih pitati, oklen je koji, pa svakome rece da ide na svoju postojbinu, i tako redom jedno po jedno, dok najposlije dodje do jedne starice, koja je drzala do sebe prekrasnu djevojku. Kad njih zapita, otkuda su, baba mu placuci odgovori: "Ja sam izdaleka, babica od dvora careva; a ova djevojcica, ovo je jedina scer careva, koju sam ja iz malena gojila; pa po nesreci svojoj otide u bascu, podaleko od dvora. Prokleti Turci opaze je i uhvate, ona pocne vikati, a ja opet po nesreci svojoj namjerim se blizu, pritrcim na glas, a oni uhvate i mene, i povedu obadvoje na brod." Potom one ne umijuci kudj hoditi, a i nemajuci su sto traziti kuce svoje, zamole se njemu, da ih on uzme sobom. On ih uzme, djevojku vjenca sebi za zenu, i ode natrag svojoj kuci. Kad dodje kuci, otac ga zapita, dje mu je brod i trgovina. A on mu pripovjedi sve sta je bilo, kako je otkupio roblje i otpustao kucama, "a ova" rece "djevojka jest scer careva, a ova starica, ovo je careva kutnja babica; one ne umijuci kud, a i nemajuci su sta traziti svoje kuce, ostadose u mene, i ja uzeh sebi djevojku ovu za zenu." Otac mu se na to razljuti: "Nesretni sine, sto ucini! Za sto li izgubi moje blago bez i kake nesrece i bez i kake napasti?" pa ga iscera od sebe. On potom sa svojom zenom i s ovom staricom zivljase dugo vremena u istome selu, ali u tudjoj kuci, preporucujuci se materi svojoj i ostalim prijateljima, ne bi li kakogod oca sklonili da ga jopet k sebi primi, i da mu druga brod napravi, obecavajuci se da ce unaprijed bolju pamet imati. Poslije toliko vremena otac mu se smiluje i primi ga k sebi sa zenom i s onom starcem, i dade mu drugi brod visi i ljepsi od prvoga, pun trgovine svake, da ide jopet trgovati. On otplovi, a zena mu i ona starica ostanu kod njegovijeh roditelja. Kad doplovi u jedan grad, vidi gdje vojnici nesretne seljane po gradu hvataju i u tamnicu mecu. On ih zapita: "\Za sto to cinite, braco? te siromas u tamnicu mecete?" A oni mu odgovore: "\Za to, za sto nijesu carevine caru platili." Onda on podje k vlasniku i zapita: "Koliko, molim te, ima oni narod pohvatani carevine da plati?" Vlasnik mu rece koliko i toliko. Onda on opet proda svoj brod i trgovinu, i otkupi sve pohvatane seljake, pa se opet vrati kuci bez nista, i padnuvsi ocu pod noge kaze sve sta mu se dogodilo, i placuci pocne ga moliti za oprostenje. Otac mu se jos vise razljuti, i ocera ga jopet od sebe. Kako ce sad nesretni sin, na koju li ce stranu? kod bogatijeh roditelja sad prosi? Dok nakon toliko vremena opet prijatelji okolo njegova oca nagovarajuci, da ga opet k sebi primi, obecavajuci mu se oni, da vise ne ce biti onakov kakov i do sad, vec da ga je nevolja na bolju pamet naucila. Vec na sve duge jade otac mu se opet skloni, primi ga k sebi i dade mu brod jos vislji i jos ljepsi od prvijeh. On ispise na krmu od broda iznutra svoju zenu a na provu onu staricu: pozdravi se s ocem i s materom, sa zenom i sa svima u kuci, i otisne se ploviti. Ploveci tako dodje pod jedan veliki grad, u kom je car zivio, ispustivsi svoja sidra stane grad topovima pozdravljati. Svi se gradjani zacude, a i sam car, ne znajuci ko je i sto je. Kad bude pred noc, poslje car k njemu svoga ministra da vidi, ko je i sto je, i da mu rece, da ce sjutra na devet ura ujutru car doci na njegov brod. Ministar podje, gdje ce vidjeti cuda? ugleda na krmi od ovoga broda ispisanu njegovu vjerenicu a carevu scer, koju mu je car jos iz malena obecao bio, a na provu dvora careva babicu, koju su zajedno s njom Turci zarobili bili, ali od radosti nije mogao sam sebi vjerovati, niti je i kome za to sto kazivao. Dok sjutradan, devet ura zazvoni, evo cara sa svojim ministrima na brod, pocne se razgovarati, ko je i oklen je, i setajuci se s prove na krmu upazi djevojku ispisanu na krmi i staricu jednu na provu od broda, i on pozna svoju jedinu scer i nje babicu, sto su im Turci zarobili, ali ni on od velike radosti nije se mogao uvjeriti, vec pozove kapetana dvije ure poslijed podne, da podje u njegov dvor da ga iskusa, jeli istinito sto mu srce kaze. Po tom se pozdravi s njim i otide. Kad su dvije zazvonile, kapetan otide na zapovijest carsku. Car ga pocne ispitivati poizdaleka, sto mu dolazi ona mladica ispisana na krmi od njegova broda i ona starica na provi! Spazi se on odmah, da je ovo zene njegove roditelj, i pocne mu sve zitije svoje redom kazivati, kako je ploveci po moru srio Turski brod, pun robova, i kako ih je svijeh otkupio, i svakoga domu otpustio, "a ova djevojka" rece, "i s njom ona starica, ne umijuci kudj hoditi a i neimajuci su sto traziti svoje postojbine, jer im je daleko bilo, ostanu u mene, i ja djevojku vjencam za svoju zenu." Kad par to cuje, povikne: "To je moja jedina scer, koju su prokleti Turci zarobili; a ta starica, to je od moga dvora babica, koja je nju jos izmalena gojila i cuvala; a ti - ti ces biti krune moje nasljednik, vec trci natrag svojoj kuci, i dovedi mi scer moju, a zenu tvoju, da je vidju jos jednom prijed nego li umrem, i dovedi oca svoga i mater svoju i svu familju svoju, i prodaj sve imanje svoje; tvoj otac bice moj brat, a tvoja mati moja sestra, a ti ces biti moj sin i krune moje nasljednik, i svi cemo zivljeti u jednome dvoru." Potom zovne zenu svoju caricu i sve ministre i kaze im, sto se zbilo sa sceri njegovom. Onda se pocnu svi radovati i veliko veselje ciniti. Potom car mu da svoj veliki i prekrasni brod, a on svoj ostavi ondje, ali rece caru: "\Svijetla kruno! ne ce mene kod doma mog vjerovati, ako mi ne das jednoga od svojijeh ministara." Car mu da ministra, bas onoga kom je scer svoju obecao bio. I tako se oni otisnu i stanu ploviti. Kad doma dodje, otac mu se zacudi, oklen tako ubrzo doma se vrati, i brod ljepsi i visi dobavi. On mu kaze sve sta je i kako, i materi svojoj i zeni i onoj starici objavi radosni glas, i "evo" veli, "ako ne vjerujete, evo vam carskog ministra, koga je car sa mnom poslao da se bolje uvjerite." Kad zena njegova ugleda ministra, povikne od radosti svekru svome i svekrvi: "Jest istina, dragi oce, ovo je ministar oca moga, a moj nesudjeni zarucnik." Oni onda prodadu sve svoje imanje, i otisnu se ploviti. Ministar ovi gledao je svakojako mladog nasljednika careva a vjerenice svoje muza da ubije, ne bi li se on s njome vjencao, kako mu je od nje roditelja obecano bilo, da bi onda on nasljednik carski ostao. Kad su vec bili na neki dio puta, zovne on njega notnjo, kad su svi pospali, da izidje na kuvijertu da se s njim nesto dogovori.