Napomena: U Becu 1870., Vuk Stefanovic Karadzic

Imase nekakav car jedinka sina, koji mu vec do oruzja dorastao bjese, pa setajuci jedan dan nastupi na madjije, oboli i klijenit ostane savrtijeh noga i ruka. Car koji svoga sina milovase vise nego svoju dusu, djegodj je bio koji ljekar u svijetu, nanj je dovodio i obecavao polovinu carstva, ako ga koji izlijeci, ali sve zafajdu; dok jednu noc u snu dodje mu nekaka djevojka i rece mu: "Ti, cestiti care, zaludu sve trosis okolo svoga sina, i zafajdu si obecavao polovinu carstva svojega ko ti ga izlijeci, moja ti ga je majka zamadjijala, nego dobavi oci od zmaja, srce od azdahe i zmiju krilaticu uhvacenu izmedju gospodja, pa svari u jednome loncu neomrcenu a u vodi nenacetoj, od djevojke samohrane a na vatru samotvoru, pa neka za tri jutra popije na ste srca iz molitvene case, ondar ce ti ozdraviti i mene vjencati." Prene se iza sna car i jedva cekase, doklen mu dan dodje, ali ne nadje nikoga ko ce mu sve ovo dobaviti, i ako je zaludu obecavao po carstva svojega ko mu sve ovo donese. Najposlije jedan mladic obeca mu se ako mu da scer za ljubovcu, i car mu bez odgovora obeca. Ovi mladic imase cudotvorni prsten, te s njime kroza svijet, nadje azdaju, pa kad se vidjese, ona put njega da ga prozdere, a on put nje da je ufati. Kad se sastadose, izvadi on oni prsten (a noc bijase), zasja se jezero i planina od njega te joj zaslijepi oci, izvadi andzar, zakla je i srce iz nje izvadi. Sad na cudu kako ce naci zmaja, ali cu da ih ima u najvisocijim gorama i da lete ispod oblaka, pa kad sunce zapadne, i oni slete i pocinu po vrhovima planina, te on tamo i cekase kad ce se sunce smiriti, dok evo ti jedan zmaj dolece i leze u jednu sumu, te ovi mladic sumke prikuci mu se i pusta oganj plavetan iz prstena te mu sazeze krila i oci zaslijepi, pa brze bolje malom skopicom izvadi mu oci. Poslije toga podje da trazi zmiju krilaticu, i kazu mu da je nju lako ufatiti, ma samo u oni trem kad se sunce pomoli iza planina, jer ona u sunce pogleda, i doklen sunce dobro koplje ne oskoci, slijepa stoji. Tako on prezi kad ce sunce izaci, i srecom nabasa na jednu, ufati je i prikolje i snjom u torbicu pa put za usi te k caru. Car se obeseli, i dobavi lonac neomrcen, vode nenacete i djevojku samohranu, no nema ognja samotvora. Ali ovi mladic okrene okolo ognjista s prstenom tri puta i iznice oganj, te svarise u loncu oci od zmaja, srce od azdaje i zmaju krilaticu i dadose da pije carev sin za tri jutra iz molitvene case, te prebolje i ozdravi. Car dade onomu mladicu svoju kcer za zenu, i u jedan dan ozeni sina onom djevojkom koja mu je na san dolazila i odmah mu se javila, kako mu je sin ozdravio, i udade scer, te tako stece sina, nevjestu i zeta hvaleci Gospoda Boga, koji moze kad hoce.