Napomena: U Becu 1870., Vuk Stefanovic Karadzic

Otac i majka imali sina, pa ovaj usnio da je postao carev zet. U jutru kad se razbudi, kaze ocu i majci daje nesto vrlo lijepo usnio. Otac i majka zapitaju ga sta je usnio, a on im odgovori: "Vala necu da vam kazem." Onda ga otac i majka dobro izsibaju i nazovu ga inatom pa ga oteraju. Ovaj siroma sto ce, kud ce, te na drum. Na ovom je drumu zadugo stajao i plakao, dok evo ti carskog tatarina pa mu kaze: "Pomozi Bog, dijete!" A ovaj mu odgovori: "Bog ti pomogao! kako si? sta radis?" "Fala Bogu, zdravo, kako si ti? a sta ti je te places?" a ovaj mu odgovori: "E moj brate, usnio sam jedan san pa me terase otac i majka da im kazem, a ja nesceh, zato me izbise i kazase mi da sam inat, pa me ocerase." "E dobro", rece tatarin, "kad nisi sceo njima kazati, a ti kazi meni, ja sam carski covek, pa cu caru kazati, i ako bude sto dobro moze i za tebe lijepo biti." A ovaj mu odgovori: "Makar da si i sam car, ja ti kazati necu." Tatarin otide, no cim caru dodje, odmah mu sve kaze, kako je jednog decka na putu nasao i sto je s njim razgovarao. Onda car posalje drugog svog coveka, te ovog junosu nadje i pred cara dovede. Sad ga upita car, sta je usnio, a ovaj mu odgovori: "Necu da ti kazem." A car mu rece: "\Znas li ti, ko sam ja, i da sam ja car, pa ako meni ne kazes, ja cu te objesiti!" A junosa mu odgovori: "Vala ako si bas i car, ja ti opet necu kazati." Sad ga car zatvori u jednu sobu do koje je bila jedna velika soba, gdje je bila carska kcer u kavezu. Ovaj je siroma poslije domisljao se, sto ce i kako ce, kad u vece, moj brate! ali negdje zveckaju viljuske i kasike, junosa usamljen razgledase, gdje je duvar slab, da ga kako prokopa i vidi, sta je u drugoj sobi i sto se u njoj cuje. Kad li, moj brate, prokopa, ali tamo carska kcer zaspala pa joj vise glave gori svijeca sarena a nize nogu bijela, okolo nje spavaju sluskinje a na astalu svega dosta. Ovaj se onda polagano provuce kroz duvar i prikrade ka astalu, pa na ovom sta nadje, sve pojede i popije, pa onda onu sarenu svijecu iznad glave promijeni pod noge a onu bijelu ispod nogu metne vise glave, pa onda otide na svoje mjesto a onu provalu tako zazida, da se nikako nije moglo znati da je duvar kvaren. Kad se u jutru carska kcer razbudi, vidi svijece promijenjene a astal u svemu prazan, onda stane vikati na sluskinje govoreci, da su to one ucinile. One se klese, da to nijesu ucinile, ali carska kcer to ne vjerova. Sad carska kcer poslje ocu svom prosenije, da u dvoranu nocu sve neko dolazi i s astala pite i sve ostalo pojede i popije, i da sluskinjama zapovijedi, da se ne usude vise svijece mijenjati. Car joj ucini po molbi, ali pri svem tom carska kcer opet podozrijevase na sluskinje. Da bi dakle i u snu vidjela i onoga, koji sve sa astala pojede i popije a poslije svijece joj mijenja, uvatila, namaze oci nekakvom travom, koja i u snu daje vid, pa onda zaspi poslije vecere. Posto prodje dva tri sahata noci, a junosa opet provali zid i udje u sobu te sve sa astala pojede i popije, pa onda uzme sarenu svijecu iznad glave, te je metne pod noge, a ovu bijelu ispod nogu vise glave, pa podje da ide. U tome mahu uvati ga carska kcer za ruku, no kad vidi, kakvi je prekrasan mladic, onda ga ispita, ko je i sta je i odkuda je u ovu apsanu doveden i zasto, pa potom mu kaze, nek se opet u svoju sobu vrati. U jutru kad svane, poruci carska kcer ocu, da jos toliko jela i pica posalje dokazujuci mu, kako su joj sluskinje gladne. Car i to ucini, i tako se od sad ranjase i zadovoljavase junosa sa ovom ljepotom djevojkom dotle, dok carski ferman ne izide, da je kcer njegova punoljetna i da ce je udati. Kad ovo dozna carska kcer, onda ona pise svom ocu i kaze mu, da ona ni za koga drugog vece poci no za onog junaka, koji dzilitom bedeme njinog grada prebaci. Razumjevsi ovo car pozove sve svoje velikase, vezire i pase i zapovjedi im, da svaki svog sina povede u prvi petak. Kad ovi dodju i svoje sinove dovedu, onda car izvede svoju kcer i sa njom iznese dzilit, pa onda po zelji svoje kceri zapovjedi, da koji misli i zeli biti carev zet, baca dzilit i bedeme grada prebacuje. U ovom junastvu svi su se nadmetali, ali badava ni jedan ne moze ni na pola dobaciti. Kad to vidi carska kcer, onda zamoli svog oca, da onog roba, kojeg je prije tri godina dao zatvoriti i kojega ona kroz duvar opaza kako dise i duvarove krece, izvede, i da ogleda njegovo junastvo. Cuvsi ovo car mnogo se udivi i kaze, da je taj rob jost prije tri godine tu zatvoren i da je on za njega i zaboravio, i misli, da je on davno istrunuo. Potom dade istog roba izvesti i zacudi se vrlo, kad ga ugleda, kako je krasan mladic, te mu se odmah vrlo dopadne i omili. Sad mu daje dzilit i zapovjedi, da ogleda, moze li bedeme prebaciti. Ostala pak velika gospoda i njini sinovi smijahu se i potprdivahu govoreci: "Ho! ho! jadan ti je, da on prebaci bedeme gradske, kad sinovi Muhamedovi ne mogu." No ovo njino smijanje preokrene se u zalost, kad vidjese, da ovaj junosa trideset arsina preko svih bedema dalje prebaci dzilit i do polovine ga zacera u jedan veliki kamen. Sad car videci ovakovog dobrog junaka i nemareci, sto je on rob bio i od niskog roda, pozdravi ga linom musirom i potom dade mu svoju ljubaznu i prekrasnu kcer za zenu a uz nju mnogo dara i blaga mu pokloni. Kad vide ovo vezirski sinovi, jako im bude krivo i vrlo mu pozavide, i da bi na koji nacin od ovog junose carsku kcer oduzeti mogli, naume snjime se opkladiti, da vezirski sinovi u prvi iduci petak spreme veceru za hiljadu ljudi a da carski zet povede svoju zenu i hiljadu ljudi na zijafet, pa ako sve ovo sto vezirski sinovi budu spremili, ljudi ne pojedu, da carski zet njima ustupi svoju zenu i svu pratnju. Na ovo obje strane pristanu i jos se pismeno obvezu. Kad prispije vrijeme, u koje je trebalo poci, onda carski zet pozove druzinu, no ne dodje mu vise nego devet stotina devedeset i pet ljudi. Sad carski zet uzme ovijeh devet stotina i devedeset i pet ljudi i svoju zenu, pa se krene na put. Iduci tako nadje jednog coeka koji se bijase sagnuo uvom k zemlji, i tako stajase. Sad mu carski zet rece: "Pomozi Bog, brate!" a on mu odgovori: "Bog ti pomogao!" "A sta tu radis?""Vala nista ,tek besposlen, pa slusam kako trava raste." Kad ovo cu carski zet a on mu rece: "Bi li ti, brate, posao sa mnom u druzinu? mene zovu vezirski sinovi na zijafet, pa bi i tebi bilo lijepo." A ovaj mu odgovori, da hoce, i tako carski zet dobije devet stotina i devedeset i sest ljudi. Iduci dalje nadje drugog coeka, koji ukocen na putu stojase i na sve se strane obzirase. Upita ga carski zet, sta on ovdje radi i sta iscekuje, i ovaj mu odgovori, da se je opkladio sa ticom da ona leti a on da trci "pa evo" rece, "tri sahata kako sam ovdje zaisao, a tice jost nema." Zacudi se carski zet ovakovoj brzini, pa ga upita: "A bi li ti, brate, posao sa linom u druzinu? mene vezirski sinovi zovu na zijafet, pa ce i tebi biti lijepo "Ovaj se obeca i podje, i tako carski zet dobi devet stotina devedeset i sedam ljudi. Iduci jos dalje opazi treceg coeka, koji u nebo gledase, i upita ga, sto u nebo gleda i sta od tuda izgleda, a ovaj mu kaze, da je bacio dzilit u nebo, "i evo" rece, "tri sahata ga cekam da pane, pa ga ne ima." Carski zet pozove i ovog, te i taj snjim podje, i tako dobije devet stotina i devedeset i osam druga. Iduci sa drustvom dalje jedan sahat, opazi opet jednog coeka na putu, koji bijase zakuvao kazan od trista oka kacamaka, i za dorucak mu ne bilo dosta, te uzeo kuplacu pa po kazanu loit struguce, nazove mu pomozi Bog, a ovaj mu odgovori: "Bog ti pomogao!" "A sta tu radis?" "Vala," rece "nista, bijah napravio malo za dorucak, pa da bijase jost, mogase te poarciti." Ponudi i ovog da snjim podje, a ovaj rado pristane, i tako carski zet dobije devet stotina i devedeset i devet druga. Sa ovom druzinom iduci dalje nadje petog coeka, ovaj bijase popio jedno veliko jezero vode, pa stao na sredini te seiri, kako se ribe pracakaju. Nazove mu pomozi Bog, a ovaj mu odgovori: "Bog ti pomogao!""A sta tu radis?" rece mu carski zet: "Vala nista, jutros malo podoruckovah, pa se ovdje svratih na ovu vodicu, te malo pijnuh i gledam kako se ovi crvici sickaju bez vode. "Ponudi i ovog, da s njim podje, a ovaj jedva doceka, i tako carski zet dobije hiljadu drugara, pa snjima u mjesto. Kad tamo dodju, onda odsjednu konje, pa se malo odmore, a vezirski sinovi spremili veceru i svega dosta jela i pica, da i cetiri hiljade ljudi pojelo i popilo ne bi. Sad carski zet posalje onog sto je trista oka kacamaka pojeo za dorucak pa mu ne bilo dosta, i kaze mu da ogleda jelo i pice i vidi kako je. Ovaj otide tamo pa uzme kuplacu te od oranije do kazana, od kazana do oranije, ondale kusni, ondale srkni, dok sve ostavi prazno, pa poslije i sve pice popije i dodje carskom zetu pa mu kaze, da je on sam veceru svu pojeo i da mu jos nije dosta. Kad ovo vidi carski zet, onda pozove vezirske sinove i poiste njine zene da mu dadu. Ovi ga stanu moliti, da im po ugovoru prvom ne uzima zene, vec da jost njemu opkladu ucine, pa ako carski zet i ovu dobije, onda da mu dadu svoje tri zene i sve imanje. Na ovo carski zet pristane i tako se opklade, da oni uzare pec sto bolje mogu, a carski zet da nadje jednog coeka od svoje pratnje i u onako zazarenu pec bace, pa ako ne izgori, da mu dadu svoje tri zene i sve imanje: ako li sagori, onda da carski zet njima dade svoju zenu i svu pratnju. Kad ovi zazare pec, onda carski zet rece ovome sto je popio jezero vode, da ide i skoci u pec, a ovaj odmah uskoci u pec pa bljune iz sebe silnu vodu i zar pogasi, pa onda stane pevati: "U careva zeta sad ce da bude cetiri zene: nasa je opklada! nasa je pobjeda!" Videci vezirski sinovi da i ovom opkladom ne mogose nista dobiti, uplase se zestoko pa umole carskog zeta, te im odobri jos jednu opkladu, pa mu onda rekose da oni imaju krilatu babu, a carski zet nek nadje u svojoj druzini jednog brzog coeka, pa neka on trci nogama, a baba neka leti, i koje prije sa izvorca ispod te i te planine vode donese, onoga da je opklada. Onda carski zet povice: "Dajte mi iz druzine onog coeka koji se bio sa ticom opkladio, da on trci, a tica da leti, pa tri sahata prije tice dodje." Kad ovaj coek dodje, onda mu vezirski sinovi dadu jednu testiju a krilatoj babi tikvicu. Baba poleti, a ova poteci, dok pre babe dodje te vodu natoci. Taman natoci testiju, a baba doleti pa ga prevari te mu uzme punu testiju a uklepa u ruke praznu tikvicu, pa poleti sto brze moze natrag, dok ovaj tikvicu natoci, baba daleko izmakla: ali onaj sto cuje kako trava raste, odmah opazi sum babinijeh krila pa dotrci i kaze carskom zetu: "Baba prevarila naseg coeka, uzela mu punu testiju a uklepala praznu tikvicu, i dok ovaj natocio tikvicu, evo baba dje je izmakla i sad ce biti tu: ja cujem vec kako leti." Onda carski zet pozove onog sto je bacio dzilit u nebo i tri sahata cekao da padne pa ga jos nema, te ovaj ugleda babu pa potegne dzilitom u oblake te babu u prsi, baba mrtva na zemlju padne, a coek stize i donese vodu. Sad carski zet uzme tri zene vezirskijeh sinova i sve njino blago, pa sa svojom zenom vezirskim snahama i pratnjom dodje zdravo i veselo svom dvoru, gdje pozivi zadovoljno do svoga vijeka.