Napomena: U Becu 1870., Vuk Stefanovic Karadzic

Posao sveti Sava preko jedne planine pa srete djavola. Kad ga djavo ugleda, uplasi se i scedne da pobjegne, ali ne mogne, pa se sada sretnu na putu. Sveti Sava rekne djavolu: "Pomozi Bog!" a ovaj odgovori: "Nije ti za tim stalo." "Kako si?" rece sveti Sava, a djavo mu odgovori: "Sta je tebi briga kako sam?" "Kuda hoces?" upita ga sveti Sava, a ovaj odgovori: "Ni za tim ti nije stalo." "Sta bi radio?" rece sveti Sava; a ovaj mu odgovori: "Radio bi bastovanluk, kad bi imao mrsave zemlje i takog ortaka." Onda sveta Sava kaze djavolu: "Cujes, pobratime, bas ako hoces da radis bastovanluk, evo sam ti ja ortak, no da se dogovorimo, kako cemo i sta najprije raditi i sijati i ko ce sjeme nabavljati." A djavo mu odgovori: "Vala, ako me i mrzi s tobom raditi i opet ti se pokoriti necu, ali samo hocu da nacinim ugovor pa da otpocnemo raditi." Sad se dogovore da posade najprije mrki luk; ovo i ucine. Kad luk pocne da raste, dosao bi djavo pa gledao kako su lijepa i dobra perja u luka, a ne gledase sta je u zemlji. Kad luk u najvecoj snazi bude, onda sveti Sava pozove djavola, te dodjose. E rece sad sveti Sava djavolu: "Pola je moje a pola tvoje, pa biraj sam koje volis." Videci djavo silna pera u luka prevari se i uzme ono sto je na zemlji, a sveti Sava uzme ono sto je u zemlji. Kad luk stane zreti, dolazase djavo pocesto da ga obidje, ali mu ne bijase milo kad vidi da pera trunu i suse se. Luk sazri, pera sva uvenu, a sveti Sava povadi luk i odnese ga. Ovo djavola vrlo ozalosti pa se rijesi te jost jedan ugovor sa svetijem Savom ucini, da posiju i posade kupus, pa djavo rece: "Ja cu ono sto je u zemlji, a ti ono sto je na zemlji" i tako bude. Kupus, moj brate, posade i ovaj sve rastijase vise i razvijase svoj list, dok se i glavice ukazu. Videci ovo djavo misljase: kad je ovolika cvonta na zemlji, to kolika mora biti u zemlji, pa se vrlo radovase. Kad u jesen bude, sveti Sava dodje te kupus posijece a djavolu ostavi korenje. Malo za tijem evo ti i djavola! Tu su gajde, tu su svirale, huka, buka, pjesma i arata velika. Pa cim jedan koren izvadi i vidi, da nema nista, prenemogne se od muke pa onda umoli svetoga Savu, te jost jedan ugovor nacine, da posiju krompire, pa onda sto je u zemlji to neka bude svetoga Save, a sto je na zemlji to da njemu ostane. Ovako i ucine. Posiju krompire. Krompiri izniknu, ukaze se najprije cimina, pa onda cvijet a za ovijem bobe. Videci ovo djavo stane se smijati i svetom Savi prkositi. No kad bude u jesen, onda cimina opadne i istrune, a sveti Sava povadi krompire pa u trap. Nadimase se djavo da pukne od zla videci ovako sebe prevarena, kajase se sto je sa popom imao posla, pa opet umoli svetoga Savu, te posiju senicu i ugovore: sto je na zemlji neka bude svetog Save, a sto je u zemlji to da bude djavolu. Kad senica poraste i uklasa, a djavo dodje nad ogradu pa gledase koliko je izrasla, i govorase: "Iz malog zrna naraste ovolika stabljika." Kad bude u jesen, onda sveti Sava pozove zeteoce, te senicu poznje, a djavolu strn. Sad djavo stane plakati pa od ljutine rece: "Vala, pope, bas hocu jos s tobom da posadim vinograd, pa sta bude, i ako me jos i ovdje prevaris, onda od nasega ortakluka nema nista. I tako posade vinograd. Kad vinograd trece godine rodi i pokaze se vrlo lijepo grozdje, onda se sastanu da opet biraju sta koji voli. Sad sveti Sava upita djavola: "Sto volis, ortace, ili corbu ili gustizu?" a djavo odgovori: "Vala ja cu gustizu, a tebi dzaba corba." Kad vinograd sazri, onda sveti Sava obere grozdje, metne u kacu pa posle istoci vino, a djavolu ostane dzibra. Sad se, moj brate, domisli djavo te u dzibru naspe vodu, nacini kazan i prepece rakiju, a sveti Sava tek njemu, pa mu rece: "Sta je to, ortace?" a ovaj mu odgovori: "Pecem rakiju, pobratime!" Onda sveti Sava rekne: "Dajde, ortace, da vidim, valja li." A ovaj mu natoci u casu. Sad sveti Sava srkne jednom, drugom, pa treci put blagoslovi i prekrsti se, a djavo pobegne i rece: "Vala, bas to je staru lijek a mladome bijes!" pa tako iscezne, i vise ga nikako nema tamo gdje cuje da je pop.