Napomena: U Becu 1870., Vuk Stefanovic Karadzic

Kad se arci nek se arci

Prispije na rucak kum u kuma tvrdice iznenada i kum mu se ni malo ne obraduje, ali mu je za nevolju moralo biti da ga s veselim srcem doceka i predusrete, govoreci mu: "Milo mi je sto si prispio, ali mi je vrlo zao sto mi se cestito nije namjerilo nego krtole na bistru vodu." "Ostav' se, kume, duse ti!" odgovori gost, "\samo kad je volja dobra, a cuo sam da je gladnu covjeku namjerna najbolja." Po sto nas tvrdica to cuje, podje u kuvarnicu, i tek sto uljeze, zveknu se sakom po glavi, pak uzevsi soli baci u pinjatu govoreci: "Eh moga iskopanja!" No razmislivsi da sama so ne ce osmociti krtolu i povoljiti gosta, uzme i dvije crljene paprike, te posto i njih vrh krtole vrze, rece: "Kad se arci, nek se arci."