Napomena: U Becu 1870., Vuk Stefanovic Karadzic

Bonik i bolest

Razboli se jedan bogati no prosti covjek tako da je u dvije tri godine dana sve ljekare nad sobom izmijenio bez svake pomoci. Najposlije mu dosadi te stane moliti Boga da umre. U tome dodje k njemu od nekuda nekakav kaludjer, i tek sta ga vidi, rece mu: "Blago tebi, moj bolesnice i Hriscanine, kad toliko bolujes!" Bolesnik mu rece: "Kakvo blago? Ovako blago Bog tebi dao pak da se nasitis!" "Ja sam citao" rece kaludjer, "dje stoji napisano: A sta gospod ljubit kogo, togo nakazujet." "A sta ce to reci, oce", zapita bolesnik, a kaludjer mu odgovori: "Bogme reci ce, da koga Bog ljubi, togaj se i opominje, pa tako se opominje i tebe, nego mu zafali." "Ocu" odgovori bolesnik, "ali bih mu vise zafalio da me zaboravi do pet sest godina; a ovo bih dobro, ako si ti oce kail, tebe darovao."