Napomena: U Becu 1870., Vuk Stefanovic Karadzic

Sta je najgore na svijetu, ili Pijan Srbin i gladan Turcin

Razgovarali se Turci u kavani: Sta je najgore na ovom svijetu. Jedan veli: Zla zena; drugi veli: Zla godina; treci veli: Zla cud i t. d. Dok jedan povice iz budzaka: "Turske mi vjere! vi ne znate nijedan sta je najgore na ovome svijetu; nema nista gorega od pijana Vlaha i od gladna Turcina. Jedan put ja mrtav gladan dodjem pred jednu vlasku kucu, a Vlah pred kucom tese drzalicu za budak. Kako ja sjasem s konja, a ja povicem na Vlaha: drzi more konja, pa vici Vlahinju, neka mijesi pogacu, i kuva cicvaru i pece kokos; pa onda otidem u kucu. U kuci sjedi, sjedi; cekaj, nema nista! ni Vlaha ni Vlahinje; nit' se sta pece ni vari. Onda ja skocim, pa izidjem na polje, a to moj konj stoji, dje sam ga i sjao, a Vlah jednako tese i djelja drzalicu. Onda ja ne znajuci, da je krmak pijan, svrnem lulu, pa njega kamisem preko ledja, a on se ispravi, pa ni pet ni devet, nego raspali drzalicom mene iza vrata, a ja bacim cibuk, pa podjem rukom za noz, a on jos jednom, aja te na ruke. I Turske mi vjere! da ne dolecese zene, cadijahu biti govana i od mene i od njega."