Napomena: U Becu 1870., Vuk Stefanovic Karadzic

Hoce vodenicar u vojsku

Jednome vrlo bogatu trgovcu dodje red da ide na vojsku, on se spremi sto se ljevse moze, obuce na se stojece haljine, pripase svijetlo oruzje i odjene svoga hata vrlo lijepo pa podje na vojsku. Iduci putem naidje pored jedne vodenice u kojoj bijase vodenicar, koji imadjase cetiri isla kamena, i bijase vrlo bogat, a vodenicar kako ga opazi, otrci pred vodenicu. Trgovac mu rece: "Pomozi Bog", a vodenicar odgovori: "Bog ti pomogao!" pa rece: "A kud Bog da gazda?" a ovaj mu odgovori: "Hocu, brate, u ime Boga na vojsku." E veli, moj brate, rece vodenicar: "Lako ti je ici na vojsku; da ja imam takoga konja, tako oruzje i take haljine, i ja bih isao." Kad ovo, moj brate, cu trgovac, a on rece vodenicaru: "E dobro, brate, ako samo hoces, a ti hajde, evo ti i oruzje i konj i moje haljine, a ja cu cuvati, vodenicu dok se ti vratis." Seljak kad ovo cuje, odmah svuce sa sebe vodenicarske haljine, te na trgovca, a trgovacke haljine na sebe, oruzje pripase i konja uzjase, pa ode na vojsku, a trgovac u vodenicu pa umjesi opornicu i poprece u vatru pa ceka, dok se ispece, te ruca i osta cuvati vodenicu. Kad seljak dodje na vojsku, odmah se pobiju, i nekako u prvi mah nadvlada neprijatelj, a ovaj pocne bjegati. Videci jedan neprijateljski vojnik da ovaj bjega, naturi se za njim te ovdje te ondje da ga posijece, dok ga stigne pa ne pogodi po vratu, vec mu odsijece sabljom temenjacu i ugleda mu se mozak. Kad ovo vidi drugi vojnik a on povice: "Ojoj! eno u onoga se vidi, brate, mozak." A ovaj mu nesretni odgovori; "Nije ovo, brate, mozak nego g... a da je ovo mozak, on bi cuvao svoju vodenicu, ono, brate, mozga gdje ostade u vodenicu."