Napomena: U Becu 1870., Vuk Stefanovic Karadzic

Pripovijeda se da je u Carigradu negda bio nekakav Turcin, Bekri Mujo (Mujo pijanica), kome je iza oca ostalo nebrojeno blago, pa on propivsi se sve popio i procerdao, tako, da nikakih drugih haljina nije imao, osim jednoga cebeta, kojim je ogrnut po sokaku isao, i nekake stare kapetine, kroz koju mu je percin bio propao. Jedan put srete ga Turski car na sokaku pijana, i stane ga karati, sto je toliko blago propio i do takoga sramotnog stanja dotjerao; no on se okorno osijece na cara, govoreci mu: "Sto je tebi stalo, sto ja pijem? Ako pijem, za svoje novce pijem; a ti ako mislis, da ja nemam novaca, posto ces mi dati Stambol?" Car prem da je znao, da on nema ni pare, opet pomisli u sebi, da ga nije podgovorio ko drugi, ko ima novaca, pa posto se obrece, ne moze se natrag udariti, i zato mu odgovori: "Ne dam ti, Mujo, cijeloga Stambola ni posto, nego cu ti pola dati po to i po to, pa onda za nevolju mozemo u njemu oba carovati." Mujo mu na to odgovori: "Dobro! Sutra cu ti u jutru donijeti novce." I tako se rastanu. Kad sutradan Mujo ne dodje u odredjeno vrijeme s novcima, car posalje, te ga dovedu; no sad Mujo trijezan prizna, da nema ni pare a kamo li da kupi Carigrad ili polovinu njega. Onda car odmah zapovjedi, da ga posijeku, sto je tako lagao i s carem sprdnju zbijao. Mujo se iznajprije stane moliti za oprostenje, a kad vidi, da mu nista ne pomaze, onda rekne caru: "Kad si naumio, lasno ces me pogubiti; nego te molim, da ucinis jednu milost prije nego me pogubis; da nadjes u tvome carstvu tri covjeka: jednoga siromaha, koji nista na svijetu nema; jednoga slijepa, koji nista ne vidi i jednoga bogalja, koji nema ni jedne noge, nego samo trup; pa da ih dovedes ovdje i da ih lijepo nahranis i napojis, a nas cemo dvojica gledati, sta ce oni raditi." Car na to pristane, i odmah zapovjedi, te se taka tri covjeka nadju i dovedu, i posadivsi jednoga do drugog, donese im se jelo i pice, i stanu se castiti. Kad se podobro najedu i napiju, onda slijepac progovori: "Hvala Bogu i cestitome caru, koji nas je nahranio bijeloga hljeba i napojio crvenoga vina!" A bogalj ni pet ni devet, nego na njega: "Kurvo corava! kako ti znas, da je hljeb bijel i vino da je crveno, kad ne vidis? Sad cu te nogom u zadnjicu!" Uz to siromah povice: "Udri ga u moj odgovor ja cu ga platiti." Onda Bekri Mujo progovori caru: "Vidis, cestiti care, sto cini pice! Niti slijepac ima ociju, ni bogalj nogu, ni siromah novaca; a kad se napise, i slijepac stece oci, i bogalj noge, i siromah novce; tako sam i ja juce bio stekao novce, da kupim od tebe Stambol." Vidjevsi car i saslusavsi to sve, oprosti Bekri Muju, i pokloni mu zivot. Poslije toga cudeci se car, kako vino taku silu ima, i gledajuci, kako pijanice za njim ginu, namisli, da ga jednom i on ogleda; i tako zapovjedi, te mu jedno vece donesu najljepsega morskog vina, pa se dobro napije. Kad bude drugi dan u jutru, car bolestan, boli ga glava, ne moze da je podigne s uzglavlja. Kako se to razglasi po dvoru, skupe se brze bolje svi ljekari, da lijece cara; no car kaze, da od te njegove bolesti zna bolje lijeciti Bekri Mujo, nego svi ljekari, vec njega odmah da mu dozovu. Kad Bekri Mujo dodje, car mu kaze, kako je bolestan i oda sta, i zapita ga, sta ce sad ciniti; a on mu odgovori, opet da pije ono, sto je i sinoc pio, pak ce ga odmah glava proci. Car ga onda zapita: "Pa sta cu ciniti, ako me poslije, kad se otrijeznim, opet glava uzboli" A Mujo mu odgovori: "Opet pij nanovo."-"Pa dokle ce tako trajati?" zapita car.- "Dok ne ogrnes cebe, ovako kao i ja," odgovori mu Mujo.