Napomena: U Becu 1870., Vuk Stefanovic Karadzic

Pop i parohijani

Bude jedne godine silna susa, za to sastanu se seljani pred crkvom po leturdjiji, i ukore popa kako mu nijesu prijatne molitve k Bogu, a u toliko je puta zalud molio za kisu. Pop se nasao mudar i rece im: "\Znadite, braco, da su mi jucer porucili ozgor s neba da se s vama dogovorim, u koji cete dan da vam poslje i koliko kise. Sad mi odgovorite." Rece glavar od sela: "Eto sjutra u ponedjelnik." Odgovori pop: "\Sjutra ne, za sto sam najmio mobu, da mi okopavaju frmentin." "A ono u utornik" rece glavar, a drugi odgovori: "A zar nijesi vidio da mi je toliko zito prostrto na guvno da se susi?" "A mi hajdemo u srijedu" rece glavar, a treci odgovori: "Ne u srijedu, mene je krsno ime, pak ako mi se zvanice skvase, ondar kud cu ja?" "A mi elajmo u cetvrtak" rece glavar, a cetvrti odgovori: "Kako u cetvrtak? da li ja ta dan ne zenim sina?" "Ajdemo dakle u petak" rece glavar, a peti opet skoci: "Ne u petak, ljudi govore da nikaka sreca u petak nije probitacna." "A vi, braco, ajdemo u subotu;" "Bogme ja ne cu" odgovori sesta, "dognace mi jedan ortak dva vola, ako se pogodismo, pak valja mi ih obidovati." Tadar rece pop: "A vi, moji ljudi, ove druge nedjelje, dogovorite se, pak mi odgovorite." A seljaci se ni druge nedjelje ne mogose dogovoriti, pa ni do danas.