Napomena: U Becu 1870., Vuk Stefanovic Karadzic

Ljenivi slijepac

Srete jedan lijenstina na putu slijepca dje u jednu torbu nosi punu kruva a u drugu gusle, pak sjede pred kucom jednom i uzme slijepac gusle te uza njih mnogo lijepu i krasnu pjesnu ispjeva. Slusajuci ga ljenivac, stane mu zaviditi govoreci, da niko na svijetu lasnije od slijepca ne zivi, a za to sto mukte jede a uz gusle pjeva bez najmanje brige, te pocne moliti Boga da oslijepi. Bog kao Bog, vala njemu, oduzme mu vid ocinji, te ondar on veseo. Kupi od njekuda gusle i pocne se uciti pojati, te dobavi vodju te s njime po svijetu krenu sljepacki i svake pjesme pojuci. Jedan dan zar su mu se bile gusle nesto pokvarile, kako li, ele nikako ne mogase zapoceti da s njima napreduje, pak pred skupljenijema nasmija se i rece: "Vala, gospodo, kad mi gusli lijepo ne isleisu, ne mili mi se ni da sam oslijepio."