| | (Gorski Vijenac 14. dio) |
| | |
| | Serdar Ivan Petrović |
| | |
| s1012 | S Muhamedom i glupost u glavu! |
| s1013 | Teško, Turci, vašijem dušama, |
| s1014 | što obliste zemlju njenom krvlju! |
| s1015 | Malene su jasli za dva hata. |
| | |
| | Ferat, zaćirski kavazbaša |
| | |
| s1016 | Jok, serdare, ne ugađeš putom! |
| s1017 | Vjera turska podnijet ne može |
| s1018 | da se haba dokle glava skoči. |
| s1019 | Iako je zemlja pouzana, |
| s1020 | dvije vjere mogu se složiti, |
| s1021 | ka u sahan što se čorbe slažu. |
| s1022 | Mi živimo kao dosad bratski, |
| s1023 | pa ljubovi više ne trebuje. |
| | |
| | Knez Janko |
| | |
| s1024 | Bismo, Turci, ali se ne može! |
| s1025 | Smiješna je ova naša ljubav. |
| s1026 | Grdno nam se oči susretaju, |
| s1027 | ne mogu se bratski pogledati, |
| s1028 | no krvnički i nekako divlje: |
| s1029 | oči zbore što im veli srce. |
| | |
| | Vuk Mandušić |
| | |
| s1030 | Glete, ljudi, lijepa saruka! |
| s1031 | Đe ga kupi, aga, amanati? |
| | |
| | Arslan-Aga Muhadinović |
| | |
| s1032 | Nijesam ga, Vuče, kupovao, |
| s1033 | no mi ga je vezir poklonio |
| s1034 | kad sam ljetos u Travnik hodio. |
| | |
| | Vuk Mandušić |
| | |
| s1035 | Ljubovi ti, nabavi mi takvi! |
| s1036 | Daću vola za njega iz jarma. |
| | |
| | Arslan-Aga Muhadinović |
| | |
| s1037 | Ja ću ti ga pokloniti, Vuče, |
| s1038 | tek ako ćeš da se okumimo; |
| s1039 | milo mi je s takvijem junakom. |
| | |
| | Vuk Mandušić |
| | |
| s1040 | Nema kumstva bez krštena kumstva, |
| s1041 | ako hoćeš i četvorostruko. |
| | |
| | Arslan-Aga Muhadinović |
| | |
| s1042 | Šišano je isto ka kršćeno. |
| | |
| | Vuk Mandušić |
| | |
| s1043 | Kum ću biti, a prikumak nigda! |
| | |
| | Velika graja i pravdanje među Turcima i Crnogorcima, nego mudriji razdvajaju da se ne pokolju, sve umuča, niko ništa |
| | |
| | Kolo |
| | |
| s1044 | Tri serdara i dva vojevode |
| s1045 | sa njihovo trista sokolovah, |
| s1046 | soko Bajo su tridest zmajevah |
| s1047 | mrijet neće dok svijeta traje. |
| s1048 | Dočekaše Šenđera vezira |
| s1049 | uvrh ravne gore Vrtijeljke |
| s1050 | i klaše se ljetnji dan do podne. |
| s1051 | Ne kće Srbin izdati Srbina |
| s1052 | da ga svijet mori prijekorom, |
| s1053 | trag da mu se po prstu kazuje |
| s1054 | ka nevjernoj kući Brankovića; |
| s1055 | no svi pali jedan kod drugoga, |
| s1056 | pjevajući i Turke bijući, |
| s1057 | a trojica samo pretekoše |
| s1058 | pod gomile mrtvijeh Turakah- |
| s1059 | ranjene ih Turci pregazili. |
| s1060 | Divne smrti, prosto im mlijeko! |
| s1061 | Junacima Bog će učiniti |
| s1062 | spomen duši a prekadu grobu! |
| s1063 | Tri hiljade momka jednakoga |
| s1064 | na Šenđera udriše vezira |
| s1065 | priđe zore na polje krstačko. |
| s1066 | Pregaocu Bog daje mahove! |
| s1067 | Raskrhaše silu Šenđerovu. |
| s1068 | Blago tome ko se tu nagnao, |
| s1069 | već ga rane ne bole kosovske, |
| s1070 | već Turčina ni za što ne krivi. |
| s1071 | Vitezovi, Srbi vrtijeljski, |
| s1072 | luča će se vazda prizirati |
| s1073 | na grobniću vašu osveštenu! |
| | |
| | Dohode deset kavazah iz Podgorice od vezira novoga, koji oblazi carstvo, i daju vladici Danilu pismo, vladika ga čita, zamišljen |
| | |
| | Vojvoda Batric |
| | |
| s1074 | Kaž', vladiko šta ti vezir piše. |
| s1075 | Već nećemo da se krije ništa, |
| s1076 | svi ako će okrilatit Turci! |