| | (Gorski Vijenac 17. dio) |
| | |
| | Serdar Janko |
| | |
| s1237 | A meni je ona dodijala. |
| s1238 | Svagda nosim rena uza sebe, |
| s1239 | i trnovu draču u optoku; |
| s1240 | ali od nje ništa bolje nije |
| s1241 | no pas pružit odzgor svrh haljinah. |
| | |
| | (Knez Janko leži s knezom Roganom) |
| | |
| | Knez Janko |
| | |
| s1242 | Kako smrde ove poturice! |
| s1243 | Opažaš li ti štogod, Rogane? |
| | |
| | Knez Rogan |
| | |
| s1244 | Ka u zli čas, kneže, ne opažam! |
| s1245 | Kad blizu njih sjedim u skupštinu, |
| s1246 | ja nos držim svagda u rukama ; |
| s1247 | da ne držim, ja bih se izbljuvao. |
| s1248 | Pa sam s toga na kraj i uteka , |
| s1249 | e blizu njih ne bih osvanuo. |
| s1250 | Eto vidiš kako smo daleko, |
| s1251 | i opeta ona teška vonja |
| s1252 | od nekrsti ovde zaudara. |
| | |
| | Mrtvo doba noći, sve spava, neko zbori kroza san. Digni se knez Janko i knez Rogan da vide ko je, kad onamo al' Vuk Mandušić govori kao na javi. |
| | |
| | Knez Rogan |
| | |
| s1253 | Koji su ti jadi, Mandušiću, |
| s1254 | te se svu noć s nekim razgovaraš? |
| | |
| | Knez Janko |
| | |
| s1255 | Ne, Rogane, nemoj ga buditi, |
| s1256 | e on u san ka javi zbori; |
| s1257 | e ćemo ga štogod raspitati, |
| s1258 | da se barem dobro ismijemo. |
| | |
| | Knez Janko |
| | |
| s1259 | Danu, Vuče, što ono zboraše |
| s1260 | za našega bana Milonjića? |
| s1261 | Je li čegrst kakva među vama? |
| | |
| | Vuk Mandušić |
| | |
| s1262 | Nije, brate, ništa među nama, |
| s1263 | no mu nešto oko snahe zborim. |
| | |
| | Knez Janko |
| | |
| s1264 | A što je to, kaži mi natajno! |
| | |
| | Vuk Mandušić |
| | |
| s1265 | Ljepša mu je od vile bijele! |
| s1266 | Nema puno osamnaest ljetah, |
| s1267 | živo mi je srce ponijela! |
| | |
| | Knez Janko |
| | |
| s1268 | Rašta ti je srce ponijela? |
| | |
| | Vuk Mandušić |
| | |
| s1269 | Ima rašta, rugaš li se zbilja? |
| s1270 | Rašta druge nema na svijetu! |
| s1271 | Da nijesam s Banom Milonjićem |
| s1272 | devetorostruko kumovao, |
| s1273 | bih mu mladu snahu ugrabio, |
| s1274 | pa s njom bježa glavom po svijetu. |
| | |
| | Knez Janko |
| | |
| s1275 | Ne djetinji, kukala ti majka! |
| s1276 | Zbilja ti je svu pamet popila. |
| | |
| | Vuk Mandušić |
| | |
| s1277 | Al' je đavo, ali su mađije, |
| s1278 | ali nešto teže od oboje? |
| s1279 | Kad je viđu da se smije mlada, |
| s1280 | svijet mi se oko glave vrti. |
| s1281 | Pa sve mogah s jadom pregoreti, |
| s1282 | no me đavo jednu večer nagna, |
| s1283 | u kolibu noćih Milonjića. |
| s1284 | Kad pred zoru, i noć je mjesečna, |
| s1285 | vatra gori nasred sjenokosa, |
| s1286 | a ona ti od nekuda dođe; |
| s1287 | ukraj vatre sjede da se grije. |
| s1288 | Čuje da svak spava u kolibe. |
| s1289 | Tada ona vjenac rasplete, |
| s1290 | pade kosa do niže pojasa; |
| s1291 | poče kosu niz prsa češljati, |
| s1292 | a tankijem glasom naricati, |
| s1293 | kako slavlja sa dubove grane. |
| s1294 | Tuži mlada đevera Andriju, |
| s1295 | mila sina Milonjića Bana, |
| s1296 | koji mu je lanih poginuo |
| s1297 | od Turakah u Dugu krvavu. |
| s1298 | Pa se snahi ne dao ostrići: |
| s1299 | žalije mu snahin v'jenac bilo |
| s1300 | nego glavu svog sina Andrije. |
| s1301 | Tuži mlada, za srce ujeda, |
| s1302 | oči gore živje od plamena, |
| s1303 | čelo joj je ljepše od mjeseca,- |
| s1304 | i ja plačem ka malo dijete. |
| s1305 | Blago Andrij' đe je poginuo- |
| s1306 | divne ga li oči oplakaše, |
| s1307 | divna li ga usta ožališe... |