| | (Gorski Vijenac 2. dio) |
| | |
| | Skupština uoči Trojičina dne na Lovćenu |
| | |
| | Gluho doba noći, svak spava. |
| | |
| | Vladika Danilo (sam sobom) |
| | |
| s1 | Viđi vraga su sedam binjišah, |
| s2 | su dva mača a su dvije krune, |
| s3 | praunuka Turkova s Koranom! |
| s4 | Za njim jata prokletoga kota, |
| s5 | da opuste zemlju svukoliku |
| s6 | ka skakavac što polja opusti. |
| s7 | Francuskoga da ne bi brijega, |
| s8 | aravijsko more sve potopi. |
| s9 | San pakleni okruni Osmana. |
| s10 | darova mu lunu ka jabuku. |
| s11 | Zloga gosta Evropi Orkana! |
| s12 | Vizantija sada nije drugo |
| s13 | no prćija mlade Teodore; |
| s14 | zvijezda je crne sudbe nad njom. |
| s15 | Paleolog poziva Murata |
| s16 | da zakopa Grke sa Srbima. |
| s17 | Svoju misli Branković s Gertukom. |
| s18 | Muhamede, to je za Gertuku! |
| s19 | Sjem Azije, đe im je gnjijezdo, |
| s20 | vražje pleme pozoba narode - |
| s21 | dan i narod, kako ćuku tica: |
| s22 | Murat Srpsku, a Bajazit Bosnu, |
| s23 | Murat Epir, a Muhamed Grčku, |
| s24 | dva Selima Cipar i Afriku. |
| s25 | Svaki nešto, ne ostade ništa; |
| s26 | strašilo je slušat što se radi! |
| s27 | Malen svijet za adova žvala, |
| s28 | ni najest ga, kamoli prejesti! |
| s29 | Janko brani Vladislava mrtva; |
| s30 | što ga brani, kad ga ne odbrani? |
| s31 | Skenderbeg je srca Obilića, |
| s32 | al' umrije tužnim izgnanikom. |
| s33 | A ja što ću, ali sa kime ću? |
| s34 | Malo rukah, malena i snaga, |
| s35 | jedna slamka među vihorove, |
| s36 | sirak tužni bez nigđe nikoga... |
| s37 | Moje pleme snom mrtvijem spava, |
| s38 | suza moja nema roditelja, |
| s39 | nada mnom je nebo zatvoreno, |
| s40 | ne prima mi ni plača ni molitve; |
| s41 | u ad mi se svijet pretvorio, |
| s42 | a svi ljudi pakleni duhovi. |
| s43 | Crni dane, a crna sudbino! |
| s44 | O kukavno Srpstvo ugašeno, |
| s45 | zla nadživjeh tvoja svakolika, |
| s46 | a s najgorim hoću da se borim! |
| s47 | Da, kad glavu razdrobiš tijelu, |
| s48 | u mučenju izdišu členovi... |
| s49 | Kugo ljudska, da te Bog ubije! |
| s50 | Ali ti je malo po svijeta |
| s51 | te si svojom zlošću otrovala, |
| s52 | no si otrov adske svoje duše |
| s53 | i na ovaj kamen izbljuvala? |
| s54 | Mala ti je žertva sva Srbija |
| s55 | od Dunava do mora sinjega? |
| s56 | Na tron sjediš nepravo uzeti, |
| s57 | ponosiš se skiptrom krvavijem; |
| s58 | huliš Boga s svetoga oltara, |
| s59 | munar dubi na krst razdrobljeni! |
| s60 | Ali sjenku što mu šće trovati |
| s61 | te je u zbjeg sobom unijese |
| s62 | među gore za vječnu utjehu |
| s63 | i za spomen roda junačkoga? |
| s64 | Već je u krv ona prekupata |
| s65 | stoput tvoju, a stotinu našu! |
| s66 | Viđi posla cara opakoga, |
| s67 | koga đavo o svačemu uči: |
| s68 | Crnu Goru pokorit ne mogu |
| s69 | ma nikako da je sasvim moja; |
| s70 | s njima treba ovako raditi... |
| s71 | Pa im poče demonski mesija |
| s72 | lažne vjere pružat postastice. |
| s73 | Bog vas kleo, pogani izrodi, |
| s74 | što će turska vjera među nama? |
| s75 | Kuda ćete s kletvom pređedovskom? |
| s76 | Su čim ćete izać pred Miloša |
| s77 | i pred druge srpske vitezove, |
| s78 | koji žive doklen sunca grije? |
| s79 | Kad današnju premislim vijeću, |
| s80 | raspale me užasa plamovi: |
| s81 | isklati se braća među sobom, |
| s82 | a krvnici, jaki i opaki, |
| s83 | zatrijeće sjeme u odivu. |
| s84 | Grdni dane, da te Bog ubije, |
| s85 | koji si me dao na svijetu! |
| s86 | Čas proklinjem lanski po sto putah |
| s87 | u koji me Turci ne smakoše, |
| s88 | da ne varam narodnje nadanje. |
| | |
| | Vuk Mićunović lezi blizu vladike; Pritajio se kao da spava, ali sve čuje divno. |