| | (Gorski Vijenac 3. dio) |
| | |
| | Vuk Mićunović |
| | |
| s89 | Ne, vladiko, ako Boga znadeš! |
| s90 | Kakva te je spopala nesreća |
| s91 | teno kukaš kao kukavica |
| s92 | i topiš se u srpske nesreće? |
| s93 | Da li ovo svetkovanje nije |
| s94 | na komu si sabra Crnogorce |
| s95 | da čistimo zemlju od nekrsti? |
| s96 | I bez toga ovo nam je slava, |
| s97 | na koju se vrsni momci kupe |
| s98 | sposobnosti svoje da kušaju, |
| s99 | silu mišce i brzinu nogah; |
| s100 | strijeljanjem da se nadmašaju |
| s101 | i sječenjem u opkladu plećah; |
| s102 | da slušaju božju leturđiju |
| s103 | i da vode kolo oko crkve - |
| s104 | da viteštvom prsa nabrecaju. |
| s105 | To je tamjan sveti junacima, |
| s106 | to gvozdeni srca u momcima! |
| s107 | Turi takve razgovore crne! |
| s108 | Ljudi trpe, a žene nariču; |
| s109 | nema posla u plaha glavara! |
| s110 | Ti nijesi samorana glava: |
| s111 | vidiš ovo pet stotin momčadi, |
| s112 | koje čudo snage i lakoće |
| s113 | u njih danas ovđe vidijesmo? |
| s114 | Viđaše li kako strijeljaju, |
| s115 | ka se grada vješto izigraše, |
| s116 | kako hitro grabljahu kapice? |
| s117 | Tek što vučad za majkom pomile, |
| s118 | igrajuć se strašne zube svoje |
| s119 | već umiju pod grlom oštriti; |
| s120 | tek sokolu prvo perje nikne, |
| s121 | on ne može više mirovati, |
| s122 | nego svoje razmeće gnjijezdo, |
| s123 | grabeć slamku jednu i po jednu |
| s124 | s njom put neba bježi cijučući. |
| s125 | Sve je ovo nekakva nauka! |
| s126 | Bez momčadi ove te su ovđe |
| s127 | šest putah je jošt ov'liko doma; |
| s128 | njina sila, to je tvoja sila. |
| s129 | Dokle Turci sve njih savladaju |
| s130 | mnoge će se bule ocrniti; |
| s131 | borbi našoj kraja biti neće |
| s132 | do istrage turske ali naše... |
| s133 | Nada nema pravo ni u koga |
| s134 | do u Boga i u svoje ruke; |
| s135 | nadanje se naše zakopalo |
| s136 | na Kosovo u jednu grobnicu. |
| s137 | U dobru je lako dobro biti, |
| s138 | na muci se poznaju junaci! |
| | |
| | Iznijeli su krste s Lovcena navrh crkvine, pa su po vrhu sjeli, gađaju puškama i broje kolika puta koja odjekne. |
| | |
| | Serdar Janko Đurašković |
| | |
| s139 | Čudne puške, valja mušku glavu! |
| s140 | Svaka naša šest putah odjekne, |
| s141 | a džeferdar Tomanović-Vuka |
| s142 | devet putah jednako se čuje. |
| | |
| | Serdar Radonja |
| | |
| s143 | Vidite li čudo, Crnogorci! |
| s144 | Prisuka sam pedeset godinah, |
| s145 | na Lovćen sam vazda ljetovao, |
| s146 | izlazio na ovu vršinu: |
| s147 | sto putah sam gledao oblake |
| s148 | đe iz mora dođu na gomile |
| s149 | i prekrile svu ovu planinu, |
| s150 | otisni se tamo ali tamo |
| s151 | s sijevanjem i s velikom jekom |
| s152 | i s lomljavom strašnijeh gromovah; |
| s153 | sto putah sam ovđena sjedio |
| s154 | i grija se mirno sprama sunca, |
| s155 | a pod sobom munje i gromove |
| s156 | gleda, sluša đeno cijepaju; |
| s157 | gleda jekom grada stravičnoga |
| s158 | đe s' poda mnom jalove oblaci, |
| s159 | al' ovoga čuda jošt ne viđeh! |
| s160 | Vidite li, ako boga znate, |
| s161 | koliko je mora i primorja, |
| s162 | ravne Bosne i Hercegovine, |
| s163 | Arbanije upravo do mora, |
| s164 | koliko je naše Gore Crne, |
| s165 | sve je oblak pritiska jednako, |
| s166 | svud se čuje jeka i grmljava, |
| s167 | svud ispod nas munje sijevaju, |
| s168 | a nas jedne samo sunce grije |
| s169 | I dosta je dobro primarilo |
| s170 | ka je ovo brdo vazda hladno. |