| (Gorski Vijenac 30. dio) |
| |
| Knez Janko |
| |
s2191 | Nema, babo, ovde duhovnika, |
s2192 | nako ćemo poslat popa Mića, |
s2193 | a on knjige uza sebe nema. |
s2194 | Nego kazuj, al' ćeš pod gomilu; |
s2195 | ne varaj se, drugo bit ne može! |
| |
| Baba (drhtećim glasom kazuje) |
| |
s2196 | Kad se spravljah iz Bara na ovamo, |
s2197 | dok evo ti jednoga kavaza |
s2198 | đe od paše za mene došao; |
s2199 | povedi me na Skadar veziru. |
s2200 | Vezir bješe čuo što se radi, |
s2201 | da dogovor među se imate |
s2202 | na domaće udariti Turke, |
s2203 | pa me posla da vas ja pomutim, |
s2204 | da se o zlu svome zabavite. |
s2205 | Nauči me sve kako ću radit, |
s2206 | i reče mi, duša mu prokleta: |
s2207 | Na tebe se niko stavit neće, |
s2208 | jer ti često ideš među njima. |
s2209 | Zaprijeti kad od njega krenuh: |
s2210 | Ne smuti li, babo, Crnogorce, |
s2211 | kunem ti se turskom vjerom tvrdom: |
s2212 | imaš doma deset unučadi |
s2213 | i tri sina, sva tri oženjena,- |
s2214 | sve ću ti ih zatvorit u kuću, |
s2215 | pa u živi oganj izgorjeti! |
s2216 | Ta me sila, braćo, naćerala |
s2217 | te pomutit hoćah Crnogorce. |
| |
| Tada skoči narod cio, uzmi kamenje da je pod gomilom metnu, ali je ne puste glavari, no je s mukom odbrane. |
| |
| Raziđoše se doma svikolici; samo nekoliko glavara ostadoše na Cetinje da pritvrde svoj dogovor. |
| |
| Smrklo se; sjede glavari okolo ognja. Izlazi mjesec krvav, i bi veliki potres. U to isto doba dođe k njima stari i slijepi iguman Stefan s brojanicama u ruke. |
| |
| Knez Rogan |
| |
s2218 | Mož li znati, oče igumane, |
s2219 | rašta ove gore uzdrhtaše? |
| |
| Iguman Stefan |
| |
s2220 | Ko će, sinko, božju volju znati, |
s2221 | ko li boža prozreti čudesa? |
| |
| Knez Rogan |
| |
s2222 | Ada što je ovaj mjesec crven |
s2223 | kako da je iz ognja ispretan? |
| |
| Iguman Stefan |
| |
s2224 | Ni to, sinko, ja ne mogu znati. |
s2225 | Aljinah je na nebesa dosta, |
s2226 | pa Bog daje kome kakvu hoće; |
s2227 | a meni je svakoja jednaka, |
s2228 | tek sam svoje oči izgubio. |
s2229 | Blago vama koji ih vidite, |
s2230 | vi ste bliže Boga i čudesah! |
| |
| Tišina je; iguman broji brojanice. |
| |
| Knez Janko |
| |
s2231 | A brojiš li sve tako, igumane? |
| |
| Iguman Stefan |
| |
s2232 | Brojim, sinko, ne prestajem nigda. |
| |
| Knez Janko |
| |
s2233 | Doista se misliš nabrojiti. |
s2234 | Da li ti se, oče, ne dodije, |
s2235 | a od toga . . ? |
s2236 | Ja bih voli sad grivnu orahah, |
s2237 | da je jednom po naški izbrojim, |
s2238 | na stotinu tijeh brojanicah |
s2239 | da prebiram prstima za fajdu. |
| |
| Serdar Janko |
| |
s2240 | Ti sve, kneže, na šalu okrećeš. |
s2241 | Danu, oče, ono ka umiješ, |
s2242 | ispriča' ni štogod, amanati, |
s2243 | priđe no smo legli i zaspali. |
s2244 | Ko te nije čuo đe govoriš, |
s2245 | onaj ne zna što u tebe spava. |
| |
| Iguman Stefan |
| |
s2246 | Hoću, braćo, to sam i došao. |
s2247 | Ja sam mnoga zažega kanđela |
s2248 | na oltaru crkve pravoslavne, |
s2249 | pa sam slijep doša među vama |
s2250 | da podžežem, koliko uzmogu, |
s2251 | i vaš oganj sveti na oltaru, |
s2252 | na oltaru crkve i poštenja. |
| |
| Mnogi iz glasa: Zbori, oče, svi ćemo slušati koliko te god volja, ako ćeš do ponoći. |