| | (Gorski Vijenac 35. dio) |
| | |
| | Kolo |
| | |
| s2622 | Bješe oblak sunce uhvatio, |
| s2623 | bješe goru tama pritisnula, |
| s2624 | pred oltarom plakaše kanđelo, |
| s2625 | na gusle se strune pokidale, |
| s2626 | sakrile se vile u peštere - |
| s2627 | bojahu se sunca i mjeseca; |
| s2628 | bjehu muška prsa ohladnjela, |
| s2629 | a u njima umrla svoboda, |
| s2630 | ka kad zrake umru na planinu, |
| s2631 | kad utone sunce u pučinu. |
| s2632 | Bože dragi, svjetla praznika! |
| s2633 | Kako su se duše prađedovske |
| s2634 | nad Cetinjem danas uzvijale! |
| s2635 | Igraju se na bjela jata, |
| s2636 | kako jata divnih labudovah |
| s2637 | kad se nebom vedrijem igraju |
| s2638 | nad obrazom svjetla jezera. |
| s2639 | Sokolovi pet Martinovićah, |
| s2640 | koje jedna prsa zadojiše |
| s2641 | a odnjiha jedna kolijevka, |
| s2642 | dva Novaka s barjaktarom Pimom, |
| s2643 | i viteze Borilović Vuče, |
| s2644 | koji prvi udrište na Turke, - |
| s2645 | ko umije vama splesti v'jence? |
| s2646 | Spomenik je vašega junaštva |
| s2647 | Gora Crna i njena svoboda! |
| | |
| | Izlazi Iguman Stefan međ narod, i nose za njim dva momka među sobom jednu siniju i na njoj dvadest okah šenice varene, izmješate zrnima šipčanima, nalite dobro vinom i medom. Narod se čudi njegovu poslu i sav se okupi okolo njega da gledaju što će da radi. Momci postaviše koljivo na sred velikoga guvna, a Iguman poče govoriti. |
| | |
| | Iguman Stefan |
| | |
| s2648 | Čuj, narode, svi skinite kape! |
| s2649 | Hoću spomen da činim dušama |
| s2650 | vitezova našega naroda; |
| s2651 | Danas će im najmilije biti, |
| s2652 | od Kosova nigda kao danas. |
| | |
| | Svak skida kapu i smiju se. |
| | |
| | Iguman Stefan (čita naizust) |
| | |
| s2653 | Vjerne sluge pomjani, Gospodi, |
| s2654 | vladaoce, ma tvoje robove: |
| s2655 | Nepobjednog mladoga Dušana, |
| s2656 | Obilića, Kastriota Đura, |
| s2657 | Zrinovića, Ivana, Milana, |
| s2658 | Strahinića, Relju Krilatoga, |
| s2659 | Crnoviće Iva i Uroša, |
| s2660 | Cmiljanića, Vojvodu Momčila, |
| s2661 | Jankovića, devet Jugovićah, |
| s2662 | i Novaka - poradi halaka, |
| s2663 | i ostale naše vitezove! |
| s2664 | Na nebu im duše carovale |
| s2665 | ka im ime na zemlji caruje! |
| | |
| | Izjedoše ono koljivo, ručaše i svak doma odlazi. |
| | |
| | Novo Ljeto |
| | |
| | Izišli iz crkve, sjede uz oganj, pa se nešto Iguman zamislio |
| | |
| | Vladika Danilo |
| | |
| s2666 | Nešto si se zamislio, đedo! |
| s2667 | Ali ti se drijemat počelo? |
| | |
| | Iguman Stefan (čita naizust) |
| | |
| s2668 | Ne drijema nego nešto mislim, |
| s2669 | pa se čudim za novu godinu |
| s2670 | što je danas ošćela ljudima. |
| s2671 | Rašta nije s početkom proljeća, |
| s2672 | kad se sunce sa juga povrati |
| s2673 | i kad počnu dnevi napredovat, |
| s2674 | kad se zemlja obuče u zelenju |
| s2675 | i stvar svaka kad na njoj dobije |
| s2676 | novi život i vid sasvim novi? |
| | |
| | Vladika Danilo |
| | |
| s2677 | Sve jednako tada ali danas; |
| s2678 | vrijeme će svojim tokom hodit, |
| s2679 | a ovo su stari uredili. |
| | |
| | Iguman Stefan (čita naizust) |
| | |
| s2680 | Ko je da je, nije ugodio. |
| | |
| | Ulazi jedno momče k njiima, celiva Vladiku u ruku, pa Igumna Stefana. |
| | |
| | Vladika Danilo |
| | |
| s2681 | Što je, momče? Otkuda si sada? |
| s2682 | E da ćeš ni što dobro pričati? |
| | |
| | Momče |
| | |
| s2683 | Ja sam ulak, od Rijeke sada; |
| s2684 | Serdar Janko posla me do tebe, |
| s2685 | da ti pričam što je kod nas bilo. |
| | |
| | Vladika Danilo |
| | |
| s2686 | Pričaj, sinko, što najbrže možeš. |
| | |
| | Momče |
| | |
| s2687 | Kako čusmo za boj na Cetinju, |
| s2688 | da na glavu pogiboše Turci, |
| s2689 | Serdar Janko odmaha otpravi |
| s2690 | dva momčeta riječkim Turcima. |
| s2691 | Ko ne misli na Koran pljunuti |
| s2692 | neka bježi glavom bez obzira! |
| s2693 | Turci momčad kod sebe primami |
| s2694 | i oboje na obod objesi. |
| s2695 | U to serdar poklič niz nahiju! |
| s2696 | Svak potrči k riječkomu gradu, |
| s2697 | al' zaludu - svi utekli Turci |
| s2698 | u lađama put bijela Skadra; |
| s2699 | samo Bogdan što je pohitao |
| s2700 | te ubio riječkog Kadiju. |
| s2701 | Šćaše doći serdar s glavarima |
| s2702 | da ti priča sve kako je bilo, |
| s2703 | no nemaše kada ostaviti: |
| s2704 | razuraju grada Obodnika |
| s2705 | i sve Turske kule i džamiju |
| s2706 | da nas pazar ne smrdi nekršću. |
| | |
| | Preklanja se ulak, celiva opet Vladiku u ruku, meće mu knjigu na skut i odlazi |
| | |
| | Vladika Danilo zove đače da pročita onu knjigu, da je čuje i Iguman Stefan.. |