| | (Gorski Vijenac 5. dio) |
| | |
| | Vojvoda Milija |
| | |
| s291 | Čujete li kolo kako pjeva? |
| s292 | Ka je ona pjesna izvedena, |
| s293 | iz glave je cijela naroda. |
| s294 | I imaju razlog Crnogorci |
| s295 | na nas dići prokletu gomilu. |
| s296 | Ne smijemo ništa započeti |
| s297 | što bi narod k viteštvu zažeglo, |
| s298 | što bi svete kosti prađedovske |
| s299 | ogranulo, da u grob igraju, - |
| s300 | a ka gusle sve nešto čukamo. |
| s301 | Udri vraga, ne ostav mu traga, |
| s302 | ali gubi obadva svijeta! |
| | |
| | Vojvoda Stanko (Ljubotinjanin) |
| | |
| s303 | Imaš razlog, vojvoda Milija. |
| s304 | I dabogda trag nam se zatro |
| s305 | kad pod ovom živjeli maramom! |
| s306 | Što će đavo u kršćenu zemlju? |
| s307 | Što gojimo zmiju u njedrima? |
| s308 | Kakva braća, ako Boga znate, |
| s309 | kada gaze obraz crnogorski, |
| s310 | kada javno na krst časni pljuju! |
| | |
| | Serdar Ivan |
| | |
| s311 | Što bi ovo te jošt ne dođoše |
| s312 | Ozrinići, naši krajišnici? |
| s313 | A bez njih se poslovat ne može; |
| s314 | najedno se bolje razbiramo. |
| | |
| | Vojvoda Milija |
| | |
| s315 | Otišli su na stanak Turcima |
| s316 | da nekakvo roblje mijenjaju; |
| s317 | ema sam im posla poklisara: |
| s318 | tek se vrate, da ovamo idu, |
| s319 | da hitaju da ne dangubimo, |
| s320 | e ovome već trajanja nije. |
| | |
| | Dođoše i Ozrinići |
| | |
| | Vuk Tomanović |
| | |
| s321 | Koje jade dangubite, ljudi? |
| s322 | Pogibosmo ovđe čekajući, |
| s323 | nestade ni arča u torbice, |
| s324 | a duhana nesta u toboce; |
| s325 | vrat iskrivih uz polje gledeći |
| s326 | da ako se niz njeg' pomolite. |
| | |
| | Serdar Vukota |
| | |
| s327 | Hitali smo da prijed dođemo, |
| s328 | ma nikako ne mogasmo brže: |
| s329 | no Precirep i stari Baleta |
| s330 | sakupili dvadest tridest drugah, |
| s331 | pa u dugu s četom zapadnuli, |
| s332 | dočekali karvan od Nikšićah; |
| s333 | pokolji se na drum sa Turcima, |
| s334 | četrnaest posjeci Turakah |
| s335 | i uzmi im sedamdeset konjah |
| s336 | i dvije tri uhvati robinje. |
| s337 | Pa ni dođe knjiga od Nikšićah, |
| s338 | i u knjzi deset pobratimstvah |
| s339 | na Poljane da se sastanemo, |
| s340 | da im damo robje na otkupe; |
| s341 | pa smo bili na stanak Turcima, |
| s342 | stoga smo se malo zadocnili. |
| | |
| | Knez Bajko |
| | |
| s343 | Što zboraše Hamza i Nikšići? |
| s344 | Šćaše li im mila vjera biti |
| s345 | da izdižu mirno u Rudine? |
| | |
| | Serdar Vukota |
| | |
| s346 | To znaš, Bajko, bi im mila bila, |
| s347 | od dobra se jošt bježalo nije. |
| s348 | Ka ne žele Turci dobrovanje, |
| s349 | da u miru raširuju ovce? |
| | |
| | Knez Rogan |
| | |
| s350 | Riječanja bi li među vama |
| s351 | oko roblja al' oko drugoga? |
| | |
| | Knez Janko |
| | |
| s352 | Bi, Rogane, grdna razgovora! |
| s353 | Da li znaš Turke od Nikšićah? |
| s354 | U malu se dlanu ne isklasmo, |
| s355 | da pas pasu dovijek kazuje |
| s356 | za krvavo naše sastavanje. |
| | |
| | Vuk Marković |
| | |
| s357 | A s česa se to malo svadiste? |
| s358 | Ko najprvi smuti na sastanku? |
| | |
| | Knez Janko |
| | |
| s359 | Ka iz ruge to bi u početku. |
| s360 | Vuk Mandušić i Vuk Mićunović |
| s361 | započeše s Hamzom kapetanom |
| s362 | oko vjere nešto popovati; |
| s363 | dok odjednom oni zagustiše, |
| s364 | uljegoše u krupne riječi. |
| s365 | reče Hamza Mićunović-Vuku: |
| s366 | Ja sa bolji, čuj, Vlaše, od tebe, |
| s367 | bolja mi je vjera nego tvoja! |
| s368 | Hata jašem, britku sablju pašem, |
| s369 | kapetan sam od careva grada, |
| s370 | u njem vladam od trista godinah; |
| s371 | đed mi ga je na sablju dobio |
| s372 | đe su carstvo sablje dijelile, |
| s373 | te mu tragu osta za gospodstvo |
| s374 | Raspali se Mićunović Vuče, |
| s375 | pa se Hamzi poprimače blizu: |
| s376 | Kako Vlaše, krmska poturice! |
| s377 | Đe izdajnik bolji od viteza? |
| s378 | Kakvu sablju kažeš i Kosovo? |
| s379 | Da l' na njemu zajedno ne bjesmo, |
| s380 | pa ja rva i tada i sada? |
| s381 | Ti izdao prije i poslijed, |
| s382 | obrljao obraz pred svijetom, |
| s383 | pohulio vjeru prađedovsku, |
| s384 | zarobio sebe u tuđina! |
| s385 | Što se hvališ grad i gospodstvom - |
| s386 | svi gradovi što su do nas turski, |
| s387 | jesam li ih opsuo mramorjem, |
| s388 | te nijesu za ljude gradovi |
| s389 | no tavnice za nevoljne sužnje? |
| s390 | Bič sa boži ja spleten za tebe, |
| s391 | da se stavljaš što si uradio! |