| (Gorski Vijenac 6. dio) |
| |
| Množina |
| |
s392 | Mićunović i zbori i tvori! |
s393 | Srpkinja ga jošt rađala nije |
s394 | od Kosova, a ni prijed njega... |
| |
| Knez Janko |
| |
s395 | Jošt nijesam lijepo kazao |
s396 | oko šta se na stanak poklasmo.- |
s397 | Utrkmismo Vuka s kapetanom. |
s398 | Znate našu momčad ozrinićku: |
s399 | đe god dođu, svud zameću šalu. |
s400 | Vrag donio na sastanak bješe |
s401 | i staroga odžu Brunčevića; |
s402 | i u njega nekakva šišana, |
s403 | lakat u njoj bješe al' ne bješe. |
s404 | Objesio pušku o ramenu, |
s405 | pa čepuka, tamo i ovamo, |
s406 | po poljani kao svi ostali; |
s407 | a odovud neki od našijeh, |
s408 | umimogred, pokraj odže mini |
s409 | i tisni mu od lakta rožinu |
s410 | njegovojzi u grlić šišani. |
s411 | Bože jedan, tri stotine drugah, |
s412 | sve popada mrtvo od smijeha! |
s413 | A odža se čudi šetajući |
s414 | što se radi od toliko ljudih, |
s415 | dokle viđe u pušku rožinu. |
s416 | Tu se odmah pomutismo grdno, |
s417 | pobismo se ognjem iz pušakah; |
s418 | napravismo petnaest nosilah, |
s419 | šest našijeh, devet njihovijeh. |
| |
| Bogdan Đurašković |
| |
s420 | Vrijeme je da se okupimo, |
s421 | vrijeme je da što uglavimo. |
s422 | Naš se posa svuda pročukao. |
s423 | Kad opaze vrača nekršćena, |
s424 | neće oni ka mi rastezati. |
| |
| Serdar Radonja |
| |
s425 | Svak je doša ko je od potrebe, |
s426 | al' nijesu pet Martinovićah. |
s427 | I nije im bez neke nevolje, |
s428 | a bez njih se nikako ne može. |
| |
| Knez Bajko |
| |
s429 | Hajte, ljudi, da što poslujemo, |
s430 | ali doma hajte da idemo, |
s431 | da se s nama đeca ne rugaju; |
s432 | pa s Turcima kako koji može, |
s433 | a ja znadem, đe mi šake padne. |
s434 | A evo smo kao oni miši |
s435 | te za mačku zvono pripravljahu. |
| |
| Dođoše Martinovići |
| |
| Vuk Mićunović |
| |
s436 | Evo i vi, već se načekasmo! |
s437 | A evo se, ljudi, okupljamo |
s438 | ka svatovi, pjani što se priča. |
s439 | To je vama doista sramota, |
s440 | jer je vama ponajbliže doći. |