| | (Gorski Vijenac 8. dio) |
| | |
| | Vladika Danilo viđe da su se okupili svi, pa i on iziđe među njih. |
| | |
| | Vuk Mićunović |
| | |
| s509 | Ne drži nas ovako, vladiko, |
| s510 | no otrsaj ovoliko ljudstva. |
| s511 | Svako gleda što će čut od tebe, |
| s512 | a ti si se nešto zamrsio: |
| s513 | nit' što zboriš niti nas otrsaš, |
| s514 | u obraz si kao zemlja doša; |
| s515 | sam se šetaš poljem bez nikoga, |
| s516 | nit' što jedeš niti zaspat možeš. |
| s517 | krupno nešto učiš u pameti, - |
| s518 | zbili ti se snovi na Turčina, - |
| s519 | a ja zebem od mnogo mišljenja. |
| | |
| | Vladika Danilo |
| | |
| s520 | Slušaj, Vuče, i ostala braćo! |
| s521 | Ništa mi se nemojte čuditi |
| s522 | što me crne rastezaju misli, |
| s523 | što mi prsa kipe sa užasom. |
| s524 | Ko na brdo, ak' i malo, stoji |
| s525 | više vidi no onaj pod brdom; |
| s526 | ja poviše nešto od vas vidim - |
| s527 | to je sreća dala al' nesreća. |
| s528 | Ne bojim se od vražjega kota, |
| s529 | neka ga je ka na gori lista, |
| s530 | no se bojim od zla domaćega. |
| s531 | Bijesna se bratstva isturčila; |
| s532 | tek domaće napadnemo Turke, |
| s533 | svoj svojega nikad puštat neće; |
| s534 | razluči se zemlja na plemena, |
| s535 | krvava se isklati plemena, |
| s536 | vrag đavolu doći u svatove |
| s537 | te svijeću srpsku ugasiti! |
| s538 | Zlo se trpi od straha gorega. |
| s539 | ko se topi hvata se za pjenu; |
| s540 | nad glavom se nadodaju ruke! |
| | |
| | Knez Rade (brat vladičin) |
| | |
| s541 | Što se mrči kada kovat nećeš? |
| s542 | Što zbor kupiš kad zborit ne smiješ? |
| s543 | Priđe si im s koca utekao, |
| s544 | dabogda im skapa na čengele! |
| s545 | Žališ nešto, a ne znaš što žališ; |
| s546 | s Turcima ratiš, a Turke svojakaš, |
| s547 | domaćima tobož da s' umiliš, |
| s548 | a jednako, nemoj se varati! |
| s549 | Kako bi im zapa, da te mogu, |
| s550 | glavu bi ti onaj čas posjekli |
| s551 | al' ti živu ruke savezali |
| s552 | da te muče, da srce naslade. |
| s553 | Vrana vrani oči ne izvadi; |
| s554 | brat je Turčin svud jedan drugome. |
| s555 | Nego udri dokle mahat možeš, |
| s556 | a ne žali ništa na svijetu! |
| s557 | Sve je pošlo đavoljijem tragom, |
| s558 | zaudara zemlja Muhamedom. |
| | |
| | Vojvoda Batrić (knezu Radu) |
| | |
| s559 | Imaš razlog, ali ne toliko. |
| s560 | To se moglo sve ljepše kazati, |
| s561 | da mu tako rane ne vrijeđaš |
| s562 | i grkom ga ne otruješ tugom. |
| | |
| | Svi muče, niko ni u nos. |
| | |
| | Kolo |
| | |
| s563 | Čašu meda jošt niko ne popi |
| s564 | što je čašom žuči ne zagrči; |
| s565 | čaša žuči ište čašu meda, |
| s566 | smiješane najlakše se piju. |
| s567 | Beg Ivan beg, junačko koljeno, |
| s568 | boraše se kao laf s Turcima |
| s569 | na sve strane u gore krvave. |
| s570 | Polu zemlje Turci mu uzeše, |
| s571 | no pošto je svu obliše krvlju |
| s572 | i pošto mu brata izgubiše, |
| s573 | zmaja ljuta vojvodu Uroša, |
| s574 | na širokom polju Đemovskome. |
| s575 | Žali Ivan brata jedinoga: |
| s576 | žalije mu vojvode Uroša |
| s577 | no obadva da izgubi sina; |
| s578 | žalije mu vojvode Uroša |
| s579 | no svu ovu zemlju što je izgubio; |
| s580 | žalije mu vojvode Uroša |
| s581 | nego oči da je izgubio, - |
| s582 | da bi oči za brata Uroša! |
| s583 | Junaku se češće putah hoće |
| s584 | vedro nebo nasmijat grohotom. |
| s585 | Ivan časom nazdravi osvete, |
| s586 | svetim pićem, Bogom zakršćenim. |
| s587 | B'jele vlase niz pleći prosuo, |
| s588 | b'jela brada vije do pojasa; |
| s589 | ruke stare, u njih mač i koplje, |
| s590 | krvave mu ruke i oružje; |
| s591 | koracima broji tursko trupje, |
| s592 | skače starac kako hitro momče. |
| s593 | Bože dragi, da ga san ne vara |
| s594 | Te ovako starac uzletio? |
| s595 | Sreća se ja stara probudila: |
| s596 | u Karuče, na kraju Crmnice, |
| s597 | od petnaest hiljadah Turakah |
| s598 | ne pustiše živa nijednoga; |
| s599 | i danas je pobjeno mramorje |
| s600 | divne slave Crnojević-kneza. |
| s601 | bog da prosti Uroševu dušu! |
| s602 | Krasne žertve što joj učiniše. |