Pregled Prvi Preth Sled Poslednji
<str:VII/str:1>
S A R A J E V S K A O K O L I N A
I. SARAJEVSKO POLJE
ANTROPOGEOGRAFSKA PROMATRANJA
\dag POPA STJEPE i \dag VLADIMIRA TRIFKOVIĆA
<str:1/str:3>
****
U V O D
-------
Kada su izdana _Uputstva za proučavanje sela_ mi smo, držeći se tih
Uputstava, opisali mahale: Zenik, Kotorac, Močioce, Mrkojeviće,
Rešu, Romaniju, Šahbegoviće, Vojkoviće, Grlicu, Lasicu, Rasnicu,
Glavogodinu, Kovače, Vrutke i Lokve u sarajevskom kotaru, zatim
Bradinu, Borčane i Repovce u konjičkom kotaru. Uveli smo mahale po
administrativnoj podjeli, da bi lakše imali cjelinu pojedinih
krajeva, jer mahalu negdje čini jedno, negdje više sela, a negdje
je jedno selo podijeljeno na dvije mahale.
Kasnije kad je _G. Dr. J. Cvijić_ izdao svoje _Antropogeografske
probleme Balkanskog Poluostrva_ i kad je izdata prva knjiga _Naselja
Srpskih Zemalja_ zatraženo je i od nas da u cjelini opišemo
sarajevsku okolinu, čemu smo se mi rado odazvali.
Prešavši na posao vidjeli smo na kakve se sve teškoće nailazi pri
proučavanju sela, naročito pri ispitivanju kretanja stanovništva,
te smo, uviđajući da nećemo moći opisati cijelu sarajevsku
okolinu, taj posao podijelili na dvoje. Prvi će dio biti sela u
Sarajevskom Polju koja leže zapadno od Sarajeva. Drugi će dio biti
opis sela po Planini, istočno, sjeverno i južno od Sarajeva. Ali
kako su sva ta sela u najbližoj okolini Sarajeva, to će oba opisa
nositi i naslov Sarajevska Okolina.
<str:3/str:4>
Prije nego prijeđemo na sam opis u Sarajevskom Polju iznijećemo
položaj Sarajeva prema ovim selima. Sarajevo je uvučeno u dolini
između brda Trebevića (južno), Bakija (istočno), Grdana (sjeverno)
i Huma (zapadno). Kroz varoš teče rijeka Miljacka koja dolazi od
istoka između brda Jekovca i Alifakovca i ide kroz varoš zapadno u
Sarajevsko Polje. Miljacki su pritočice sa sjevera: Piruša koja
teče ispod Bakija i Vinograda kroz Pirušu, Potok i Baš-Čaršiju i
utječe u Miljacku niže mosta Careva. Druga je pritoka Protoklinica
koja izvire pod Grdanom i teče između Ćurčića i Banjskog Brijega
i utječe u Miljacku niže gimnazije. Dalje Koševa, koja teče kroz
mahalu Koševu i Hiseta i utječe u Miljacku niže mosta
Skenderije. Južne su pritoke Miljacke: Megara koja teče ispod Rida i
utječe niže Šeher-ćaina mosta, Bistrik koji teče iz Trebevića
niz mahalu Bistrik i utječe niže Latinskog Mosta i Mutni Potok koji
izvire pod Trebevićem, teče kroz mahalu Mutni Potok i utječe kod
Čeidžičkog Mosta.
Kuće su u Sarajevu dijelom u ravnici između pomenutih brda, a
dijelom po stranama i kosama njihovim. U ravnici su glavna čaršija i
evropski dio varoši od Šećer-ćaina mosta, pa oko Miljacke s obje
strane do novog Sarajeva, niže glavnog kolodvora i oko potoka
Koševe. U stranama su kuće ispod Trebevića, južno po Alifakovcu,
Ridu, Bistriku, Mutnom Potoku, Pišćivodi, Sobunaru i Borku, istočno
po Vratniku, Bakijama, Jekovcu, Sumbul-mahali i Kovačima, sjeverno po
Budakovićima, Bardaklijama, Bjelavama, Banjskom i Ćurčića Brijegu
i sjevero-zapadno po kosi i stranama brijega Gorice. Od
god. 1887. Sarajevo se počelo širiti prema Sarajevskom Polju i danas
pod grad spadaju Kovačići, Borak, Prstenak, sva kolodvorska ulica od
duvanske fabrike do nove malte (trošarinarska stanica)
<str:4/str:5>
i Novo Sarajevo ispod Pofalića. U ravnici oko Miljacke i potoka
Koševe i Piruše na visini je od 530--550 m. nad morem, dočim i
stranama Bistriku, Bjelavama, Budakovićima, Ridu i Vratniku kuće se
postepeno uzdižu i do 800 m. Brdo Trebević ima nad Sarajevom kod
Čoline Kape 969 m., a iznad ovoga mjesta na visu Sofe 1629 m. Bakije
imaju kod tvrđave 850, a na Pašinu Brdu 964 m. Grdan ima 894, a Hum
820 m. nadmorske visine.
Sela istočno, jugo-istočno i sjeverno oko Sarajeva raštrkana su po
krševitim brdima i šumama, a sela zapadno, jugo-zapadno i
sjevero-zapadno oko Sarajeva većinom su u ravnici, a ima ih i po
plećatim stranama omanjih brežuljaka. Ova se razlika ogleda u
nazvanjima ovih krajeva. Tako se prva sela zovu _Planina_, a druga
_Sarajevsko Polje_. Seljake iz Planine zovu Planinštacima, a one iz
Polja Poljacima, a mlade otud dovedene Poljnama, kao što se mlade
dovedene iz Planine često puta dokle su žive zovu Planinke. Između
ovih krajeva postoje znatne razlike u klimatu, tipu sela, pravljenju i
razmještaju zgrada, zanimanju, narodnoj nošnji.
<str:5/str:6>
OPŠTI DIO
----------
I. Glavnije fizičke osobine oblasti.
-------------------------------------
Sarajevsko Polje počinje na mjestu gdje rijeka Željeznica izlazi iz
brda u ravnicu, gdje mu je visina 520 m., a svršava se na mjestu
gdje ga ostavlja rijeka Bosna, gdje je visoko 489 m. Sarajevsko
Polje u glavnom je oblika duguljastog, malo je skruženo i u gornjem
kraju šire. Spada u red otvorenih polja i vrlo je razvijeno. Sa svih
strana otvoreno je dolinama rijeka koje dolaze iz udaljenih planinskih
krajeva i u njemu se stječu u rijeku Bosnu\footnote{Ove su doline kao
komunikacija od davnina spajale polje s obližnjim krajevima.}.
Sa svih strana Polje oivičavaju brda, neka vrlo strma, bez naselja,
i druga blagih strana, na kojima su mnoga sela, takođe ovdje
opisana. Ova su brda u glavnom ogranci obližnjih planina Bjelašnice i
Jahorine.
Od mjesta gdje rijeka Željeznica slazi u Polje pa do doline rijeke
Zujevine, dakle sa južne i nešto i zapadne strane, graniči sa
Poljem _Igman-planina_, ogranak Bjelašnice koja se odmah za leđima
Igmana uzdiže do visine od 2067 m. Greben Igmana pruža se od dola
rijeke Željeznice do vrela rijeke Bosne u pravcu od J.I, ka S.Z., a
od vrela ide pravo na sjever
<str:6/str:7>
do dola rijeke Zujevine, odakle opet ide na S.Z., graničeći se ovim
dolom. Najviši je vrh Igmanu od 1505 m. Nad poljem se uzdiže vrlo
naglo, te je vrlo strm, zbog čega na njemu nema naselja, što je
jedini slučaj kod brda što Polje oivičavaju. No zato na Igmanu ima
dobrih ispaša kojima se služe sela ispod njega, u koliko im to vlast
još nije zabranila. Sav je obrastao šumom, pri dnu bjelogoricom,
još malenom. A što se više penje uz planinu sve više preoblađuje
crnogorica, tako da se na vrhu i dublje u planini među omarama i
jelama rijetko nađe po koji stari javor ili bukva. Šuma je velika i
stara, i sada se jako siječe. Rijetko se ovdje ondje da vidjeti go
krš.
Od dola rijeke Zujevine do mjesta gdje rijeka Bosna ostavlja
Sarajevsko Polje ovo oivičavaju brežuljci, ogranci kose što čini
razvođe rijeke Lepenice, pritočice Bosne, i rijeke Zujevine, i
Bosne, odnosno Sarajevskog Polja. Ovi brežuljci nijesu tako strmi kao
Igman-planina, nego su vrlo blagih strana, a odlikuju se svojom
množinom. Ima ih mnogo, većinom su maleni, plećati i za se
izdvojeni. Nigdje nema oštrih, šiljatih vrhova, ni jako strmih
strana, a nema ni uzanih i dubokih dolina, nego su sve široke, i niz
svaku teče obično po koji mali potočić. Nigdje ovuda nema gola
krša, nego je sve pokriveno humusom i uziraćeno ili je pokriveno
sitnom bjelogoricom. Od većih brda i visova da ovdje pomenemo:
_Batalovo Brdo_ (934 m.) koje se pruža od rijeke Zujevine prema
Kobiljoj Glavi, u pravcu J.S., koje je ujedno međa ovoga kraja prema
Hadžićima; zatim _Kobilja Glava_ (625), preko koje prelazi put
Sarajevo -- Kiseljak, odakle se odmah spušta i do Lepenice. Drugi su
visovi: _Velike Njive_ (933), _Trešnjica_ (836) više Vele, i više
Crnotine: _Matijaševo Brdo_ (875), _Tjepavac_ (669) i _Pinjino Brdo_
(733). Ovo su sve veći pogranični brežuljci ovoga kraja. Od
|
|