|
|
|
Pregled Prvi Preth Sled Poslednji
Naslov: Turci u Marka na slavi
Napomena: Objavljena u Beču 1845., Vuk Stefanović Karadžić
Turci u Marka na slavi
Boga moli Kraljeviću Marko
Od godine opet do godine,
Da proslavi krsno ime krasno,
Krasno ime, svetog letnog Đurđa,
Da mu Turci na sveto ne dođu;
A kad Marku sveti Đurađ dođe,
Svu gospodu na sveto zaziva,
U dvoru mu tri sofre bijau;
Prva sofra dvanaest vladika,
Druga sofra gospoda rišćanska,
Treća sofra ništi i ubogi;
Marko služi vino sveštenikom,
I ubavoj gospodi rišćanskoj,
Majka služi nište i uboge,
L Jelica nosi đakonije,
Vaistinu poslao na stražu,
Da mu čuva stražu od Turaka,
Da mu Turci na sveto ne dođu.
Otud idu tri age careve
I za njima triest janjičara,
U glas viču tri age careve
I za njima triest janjičara:
"Kaurine, otvori kapiju,
"Da vidimo, ludi kaurine,
"Kako Marko krsno ime služi."
Sluga lepo Turski odgovara:
"Man'te' me se, Turci janjičari!
"Ja vam ne smem otvoriti vrata,
"Ja se bojim gospodara moga."
Al' to Turci ništa i ne mare,
Potrgoše triest buzdovana,
Na kapiji oboriše vrata,
Na slugana pleća nabrojiše
Triest i šest zlatni buzdovana,
Dobro sluga leđa namekšaše.
Kad junaku bojak dosadio
I junačka pleća utrnula,
Ode Marku u dvore plačući,
Besedi mu Kraljeviću Marko:
"Vaistina, moje čedo drago!
"Što je, sine, te suze prolivaš?
"Il' si gladan, il' si žedan, sine?
"Ako s' gladan, eto đakonije;
"Ako s' žedan, eto vina ladna:
"Nemoj grozne suze prolivati,
"Ne skrvi mi moje ime krsno."
Al' besedi sluga Vaistina:
"Gospodaru, Kraljeviću Marko!
"Nit' sam gladan pa niti sam žedan:
"Zlo je mene izelo iz leba,
"A gore me iz vina popilo
"A u tvome dvoru gospodskome:
"Ti me posla da ti čuvam stražu;
"Tko bi tebi sačuvao stražu?
"Otud idu tri age careve
"I za njima triest janjičara,
"U glas viču tri age careve:
""Kaurine, otvori kapiju,
""Da vidimo, ludi kaurine,
""Kako Marko krsno ime služi." "
" Ja im lepo Turski odgovaram:
""Man'te me se, Turci janjičari!
""Ja vam ne smem otvoriti vrata,
""Ja se bojim gospodara moga;" "
"No to Turci ništa i ne mare,
"Potrgoše triest buzdovana,
"Na kapiji oboriše vrata,
"I na moja pleća nabrojiše
"Triest i šest zlatni buzdovana."
Kad je Marko saslušao reči,
Uze Marko sablju i buzdovan,
Pa se stade sofri zaklinjati:
"Čujete li, sofro i gospodo!
"Tako mene ne rodila majka.
"Plemenita gospođa kraljica,
"Ne mogu vam Prilip nakititi
"Ni bosiljkom ni rumenom ružom,
"Već sve redom Turskijem glavama."
A stade ga zakljinjati majka,
Plemenita gospođa kraljica:
"Ne moj Marko, moje čedo drago!"
Majka vadi dojke iz nedara:
"Ne ubila t' rana materina!
"Nemoj danas krvi učiniti,
"Danas ti je krsno ime krasno:
"Tko ti danas u dvorove dođe,
"Napoj žedna, a narani gladna
"Za dušicu tvoji roditelja
"I za zdravlje tvoje i Jelino."
To je Marko poslušao majke,
Sablj' ostavi, buzdovan ne ktede,
U dvor idu za nevolju Turci,
Pa i seda za trpezu redom;
"Vaistina, donesi im vina,
"Dušo Jelo, nosi đakoniju."
Sluga nosi vino i rakiju,
A Jelica carsku đakoniju;
Užinaše, napiše se vina.
Kad se Turci ponapiše vina,
Turci Turski međ' sobom besede:
"More, društvo! ajd' da putujemo,
"Dok nam nije prisela užina."
Misle Turci, ne zna Turski Marko,
Al' je Marko u cara dvorio
Preko mora u Šamu Turskome,
Dvorio ga za sedam godina,
Pa je čisto Turski naučio,
Kar' da ga je Turkinja rodila;
Pa je Marko Turkom besedio:
"More Turci, sed'te, pijte vino,
"Plaćajte mi slugi melemašče;
"Baš ako li i tako ne ćete,
"Vi stanite, da vam odudarim
"Po jedared mojim buzdovanom,
"U mom više buzdovanu nema,
"Četrdeset oka ladna gvožđa,
"Dvaest oka lepa čista srebra,
"I šest oka žeženoga zlata:
"Jedno s drugim šeset i šest oka;
"To vidite da ste zaslužili,
"Poklem ste mi vrata oborili,
"Na mog sluge pleća nabrojili
"Triest i šest zlatni buzdovana "
Al' sve Turke povata groznica
Od Markova strašna buzdovana:
Svaki vadi po dvaest dukata,
Age vade po triest dukata,
Meću Marku na skut na dolamu,
Ne bi li se beda ostavila;
Al' se beda ostaviti ne će'
Kaurin se vina ponapio,
Rad je s Turci da zamete kavgu:
"More, Turci, sed'te, šfe vino,
"Daruj dete vašu kravajnošu,
"Nije moja Jela robinjica,
"Na sebi je svilu pomrčila,
"Dok je vama užinu ponela."
Al' je Turkom golema nevolja.
Već u jedni ponestalo blaga,
Uzaima jedan od drugoga,
Svaki vadi po deset dukata,
Age vade po dvaest dukata,
Meću Marku na skut na dolamu,
Grće Marko u džepove rukom.
Ode Marko u dvor pevajući
Jevrosimi svojoj staroj majki.
"Jevrosima, moja stara majko!
"Ne uzimam blago od Turaka,
"Ne uzimam, što ja blaga nisam,
"Već uzimam blago od Turaka,
"Nek se peva i nek pripoveda,
"Što j' činio Marko od Turaka "
Odoš' Turci iz dvora plačući,
Turci Turski međ' sobom besede:
"Bog ubio svakoga Turčina,
"Koji više kaurinu dođe,
"Kad kaurin krsno ime služi!
"Što dadosmo za jednu užinu,
"Bila b' rana za godinu dana."
|
|
|