|
|
Pregled Prvi Preth Sled Poslednji
Naslov: Marko Kraljević poznaje očinu sablju
Napomena: Objavljena u Beču 1845., Vuk Stefanović Karadžić
Marko Kraljević poznaje očinu sablju, malo drukčije.
Sultan care u Kosovo siđe
Sa svojijeh sto hiljada vojske,
I on pade kraj vode Sitnice,
Carev telal po ordiji hoda,
I prodaje sablju dimišćiju:
Gola sablja tri stotin' dukata,
Kore su joj tri stotin' dukata,
A gajtani tri stotin' dukata.
Tu se niko naći ne mogaše,
tko bi sablju za blago kupio.
Namjera je namjerila Marka
Na Turčina careva telala,
Pa govori Kraljeviću Marko:
"O Turčine, carevi telale!
"Daj da vidim sablju dimišćiju
Dade Turčin riječi ne reče.
Gleda Marko sablju dimišćiju,
Pa govori carevu telalu:
"Daću tebe devet stotinica
"Sve žutijeh u zlatu dukata;
"No ču li me, parevi telale!
"Da gledamo Mjesto zaklonito,
"Da s' odavde malo uklonimo,
"Da ti brojim sve žute dukate;
"Mrzi me se ovđe raspasivat',
"Da odpanem tri ćemera zlata,
"Jer sam ovđe Turkom mlogo dužan,
"Ne će mi dat' sablje isplatiti."
To je Turčin jedva dočekao,
Otidoše uz vodu Sitnicu
Pod bijelu kamenu ćupriju.
Raspasa se Kraljeviću Marko,
Te otpasa tri ćemera zlata,
Pa on stere zelenu mavlutu,
I istrese tri ćemera zlata;
Turčin broji sve žute dukate,
Marko gleda sablju dimišćiju,
Al' na sablji tri slova rišćanska:
Jedno slovo sveti Dimitrije,
Drugo slovo sveti Aranđele,
Treće slovo kralju Vukašine.
Kad to viđe Kraljeviću Marko,
On mi pita careva telala:
"O Turčine, carevi telale!
"A tako ti Boga jedinoga!
"Otkud tebe sablja dimišćija?
"Ili ti je od baba ostala?
"Ili ti je ljuba donijela?
"Ili si je đegođ zadobio?"
Stade Turčin Marku besjediti:
"Oj Boga mi, neznana delijo!
"Hoću tebe pravo kazivači.
"Nije sablja od baba ostala,
"Niti mi je ljuba donijela,
"Već čuješ li, neznana delijo
"Na mejdanu sablju sam dobio:
"Kad je Srpsko carstvo poginulo
"I dva cara pala u Kosovu:
"Sultan Murat i care Lazare,
"Ja sam onđe sablju zadobio:
"Ja poranih rano na Sitnicu,
"Da napojim dora debeloga,
"Namjera me bila namjerila
"Na zelena svilena čadora,
"Pod čadorom leži ranjen junak,
"Ta strašan je, da ga Bog ubije
"Brci su mu po prsima pali,
"Pokrio se zelenom mavlutom,
"Pored njega sablja dimišćija.
"Kad ugleda mene ranjen junak,
"On je mene Bogom bratimio:
""Bogom brate, neznana delijo!
""Ne s'jeci mi moje ruse glave,
""Grdnijeh sam rana dopadnuo,
""Skoro će mi duša izlaziti,
""Pričekaj me samo do po sata,
""Sarani me kraj vode Sitnice,
""Ev' kod mene tri ćemera zlata,
""I evo ti sablja dimišćija,
""Koja valja hiljadu dukata,
""I evo ti svilena čadora." "
"Ja mu ne šćeh za Boga primiti,
"Već izvukoh ranjena junaka,
"Trgoh sablju, odsjekoh mu glavu,
"Uzeh njega za bijelu ruku
"I baš onu za nogu desnicu,
"Bacih njega u vodu Sitnicu.
"Tu sam čudan šićar zadobio,
"I tu sam ti sablju zadobio."
Kad to začu Kraljeviću Marko,
On govori carevu telalu:
"O Turčine, da od Boga nađeš!
"Ono j' bio moj mio babajko,
"Moj babajko, kralju Vukašine!
"Da si njemu dušu pričekao,
"Da si njega onđe saranio,
"Ja bih tebe ljepše saranio,"
Pa poteže sablju dimiskiju,
Te Turčinu odsiječe glavu,
Uze njega za bijelu ruku,
A za ruku i za desnu nogu,
Baci njega u vodu Sitnicu:
"Id', Turčine, traži baba moga "
Ode Marko u vojsku carevu
I odnese i sablju i blago;
Pitaju ga Turci janičari:
"Oj Boga ti, Kraljeviću Marko!
"Kamo tebe carevi telale?"
A Turcima Marko odgovara.
"Prođite se, Turci janičari!
"Uze Ture groše i dukate,
"Pak otide morem trgovati."
Sami Turci Među sobom zbore:
"Teško Turkom trgujući s Markom!"
|
|
|