'Cirilica     Latinica     IPP     KASC   Pregled Prvi Preth Sled Poslednji Naslov: Marko Kraljeviæ i Filip Mad¾arin Napomena: Objavljena u Beèu 1845., Vuk Stefanoviæ Karad¾iæ Marko Kraljeviæ i Filip Mad¾arin Vino pije tridest kapetana U Karlovcu[46] bijelome gradu, Meðu njima Vilip Mad¾arine, A do njega Zmaj-Despote Vuèe, Dokle su se vina napojili I od vina æeiv zadobili, Pa se vali tridest kapetana, ©to je koji roblja narobio, Koliko li glava osjekao; Ali veli Vilip Mad¾arine; "Braæo moja, tridest kapetana! "Vidite li bijela Karlovca "I u njemu tridest i tri kule? "Ja sam svaku glavom nakitio, "Do nijesam kulu na æupriji, "A i nju æu skoro okititi "Rusom glavom Kraljeviæa Marka." To govori Vilip Mad¾arine, A mi¹lja¹e, niko ga ne èuje Od Markovih vjernih prijatelja; Al' ga èuje Zmaj-Despote Vuèe, Pobratim je Kraljeviæu Marku, Pa se skoèi od zemlje na noge, Dovatio divit i hartiju, Te je sitnu knjigu napisao Ka Prilipu gradu bijelome Pobratimu Kraljeviæu Marku, 'Vako Vuèe Marku govora¹e: "Èuje¹ li me, Bogom pobratime! "Evo ima¹ grdna du¹manina "U Karlovcu Vilip-Macarina, "On se jeste, brate, zarekao, "Da æe tvoju ukinuti glavu, "Njom bijelu nakititi kulu; "No se èuvaj, Bogom pobratime, "Od Vilipa kake prijevare." Pa mu Vuèe knjigu opravio. A kad Marku sitna knjiga doðe, Te viðeo, ¹to mu pobro pi¹e, On se skoèi na noge lagane, Opremi se na bijeloj kuli, I pripasa sablju okovanu, I prigrnu æurak od kurjaka, Pa se skide u arove donje, Te opremi ©arca debeloga: Pokri njega surom meðedinom, A zauzda ðemom od èelika, Objesi mu te¹ku topuzinu, I gadare s obadvije strane; Pa se ¹arcu na ramena baci, A uprti koplje ubojito, Ode pravo niz Kosovo ravno, Od Pazara lomnim Vlahom Starim, Pa se spusti Valjevskoj nahiji, Ode pravo preko Maève ravne Dokle doðe ¹eru Dmitrovici, Tuna Marko Savu prebrodio, Ode pravo preko Srema ravna, A kad doðe ka Karlovcu gradu, Ode Marko niz novu èar¹iju Dokle doðe dvoru Vilipovu, Ugna ©arca u mermer-avliju, Pa ga dogna pred bijele dvore, Al' Vilipa doma ne bija¹e, Veæ oti¹'o u lov u planinu, No mu stoji ljuba Anðelija, A oko nje èetiri dvorkinje, Te joj dr¾e skute i rukave. Kada doðe Kraljeviæu Marko, On joj Bo¾ju pomoæ nazivao: "Bo¾ja pomoæ, moja snaho mila! "Jel' kod dvora Vilip pobratime? A veli mu ljuba Vilipova: "Id' otale, gola dervi¹ino! "S takijem se Vilip ne bratimi." Kad to èuo Kraljeviæu Marko, Udari je dlanom po obrazu, Na ruci mu burma pozlaæena, Naèini joj ranu na obrazu I tri zdrava pomjeri joj zuba, Pa joj skide tri niza dukata, Te ih baci u svil'ne d¾epove, Pa govori ljubi Vilipovoj: "Pozdravi mi Vilip-Mad¾arina "Kada doðe ozgo iz planine, "Neka doðe u novu mehanu, "Da se rujna nakitimo vina, "Ni za moje ni njegovo blago, "Veæ za tvoga zlaæena ðerdana," Pa okrenu pomamna ©arina, Ode pravo u novu mehanu; Odja ©arca, sveza pred mehanu, A on sjede pita rujno vino Malo bilo, za dugo ne bilo, Doðe Vilip dvoru bijelome, A srete ga ljuba Anðelija, Roni suze niz bijelo lice, Dr¾i krvav jagluk u rukama, A pita je Vilip Mad¾arine: "©to je tebe, moja vjerna ljubo? "Te proljeva¹ suze od oèiju, "Dr¾i¹ krvav jagluk u rukama?" Ode njemu ljuba govoriti: "Gospodaru, Vilip-Mad¾arine! "Ti kad ode u lov u planinu, "A ja stajah pred bijelom kulom, "Vrag donese jednu dervi¹inu, "Na njemu je æurak od kurjaka, "Pa po æurku sablju pripasao, "Uprtio koplje na ramena, "Pa on ja¹e konja ¹arenoga, "Pa ga dogna pred bijelu kulu, "Mene bo¾ju pomoæ nazivao: ""Bo¾ja pomoæ, moja snaho mila! ""Jeli doma Vilip pobratime?"" "A ja njemu Boga ne privatih, "No ovako njemu progovorih: ""Id' otale, gola dervi¹ino! ""S takijem se Vilip ne bratimi." "A on dogna konja ¹arenoga, "Udari me dlanom po obrazu, "Na ruci mu burma pozlaæena, "Nagrdi mi prebijelo lice "A pomjeri do tri zdrava zuba; "Skide s mene tri niza dukata, "Pa otide u novu mehanu, "A tebe je 'vako pozdravio: "Da otide¹ u novu mehanu, "Da se rujna napojite vina, "Ni za tvoje, ni njegovo blago, "Veæ za moga zlaæena ðerdana." Kad to zaèu Vilip Mad¾arine, A on reèe ljubi Anðeliji: "Muè', ne plaèi, moja vjerna ljubo! "Sad æe njega Vilip uvatiti, "Dove¹æu ga dvoru bijelome, "Nek ti nija u be¹ici sina." Pa okrenu suru bedeviju, Ode pravo niz novu èar¹iju Doke doðe pred novu mehanu, Ali ©arac vezan pred vratima, Vilip nagna suru bedeviju, Da uiðe u novu mehanu, Ali ne da ©arac od mejdana, Veæ kobilu bije po rebrima; Naljuti se Vilip Mad¾arine, Pa potr¾e perna buzdovana, Ode biti pred mehanom ©arca; Al' propi¹ta ©arac pred mehanom: "Avaj mene do Boga miloga! "Ðe pogiboh jutros pred mehanom "Od silnoga Vilip:Mad¾arina "A kod moga slavna gospodara!" No mu reèe iz mehane Marko: "Propu¹ti ga u mehanu, ©arèe!" Kad je ©arac saslu¹ao Marka, Propusti ga u novu mehanu. A kad Vilip uðe u mehanu, A on Marku Boga ne naziva, Veæe tr¾e te¹ku topuzinu, Pa udari Kraljeviæa Marka, Udari ga u pleæi junaèke, Ali Marko ni habera nema, Veæe veli Vilip:Mad¾arinu: "Sjedi s mirom, Mad¾arsko kopile! "Ne budi mi po ko¾uhu buha, "Veæ odja¹i, da pijemo vino, "Pa jo¹ ima dana za mejdana." Al' to Vilip ne slu¹a¹e Marka, Veæ ga ud'ri u desnicu ruku, Te mu razbi èa¹u pozlaæenu A prosu mu crveniku vino. Kad go viðe Kraljeviæu Marko, A on skoèi od zemlje na noge, Na Mad¾ara juri¹ uèinio, Njegovu mu sablju ugrabio, Te ga njome Marko udario, Udari ga po desnu ramenu, Razdvoji ga na sedlu bojnome, Pa kroz njega Marko dovatio Na vratima mermera kamena, I njega je pola presjekao, Pa je o¹tru sablju zagledao, Pa govori Kraljeviæu Marko: "Mili Bo¾e, èuda velikoga! "Dobra gvo¾ða u lo¹a junaka!" Njome manu, ods'jeèe mu glavu, Pa je ©arcu baci u zobnicu, Ode pravo dvoru Vilipovu, Te mu obi bijelu riznicu, Iz nje Marko povadio blago, Pa otide drumom pjevajuæi, Osta Vilip nogom kopajuæi, A ljuba mu mlada kukajuæi. 46) Jedni pjevaju u /Budimu/ mjesto u /Karlovcu,/ i onda Marko ide preko Bijograda. Marko Kraljeviæ i kæi kralja Arapskoga.