| | (Gorski Vijenac 34. dio) |
| | |
| | Đače |
| | |
| s2548 | Slušaj, đedo, da ti nešto kažem. |
| s2549 | Kad su prva zvona zazvonila, |
| s2550 | diga sam se da idem u crkvu, |
| s2551 | ali jeku nečesovu čujem, |
| s2552 | te ja steci brže nakraj polja. |
| s2553 | Iako je lijepo vrijeme, |
| s2554 | mišljah skače voda u Ponoru. |
| s2555 | Kad prisjedoh malo ukraj polja |
| s2556 | ali nije ono što ja mišljah, |
| s2557 | no to brdo na kraj polja ječi |
| s2558 | kako da će prsnut u oblake. |
| s2559 | Puške grme, nebesa se lome, |
| s2560 | fiska stoji mlade ubojnike! |
| s2561 | Te ja brže bolje preko polja. |
| s2562 | Kada dođi pri Đinovu brdu, |
| s2563 | a' u brdo nigđe ništa nema, |
| s2564 | no se negđe boj krvavi bije, |
| s2565 | pa odzivom brdo uzjecalo. |
| | |
| | Iguman Stefan |
| | |
| s2566 | Muč' budalo, da li Božić nije? |
| s2567 | već je troje pojelo pjevačah: |
| s2568 | sada puške najviše pucaju, |
| s2569 | a to brdo ka suplja tikvina, |
| s2570 | pa glasove hvata odsvakuda. |
| s2571 | Veća za dugo i ne treba ništa, |
| s2572 | no ponavlja ono što đe čuje |
| s2573 | kao jedna prekomorska tica. |
| | |
| | Đače |
| | |
| s2574 | Nije, đedo, tako mi roždestva, |
| s2575 | no nekakav pokolj, te veliki; |
| s2576 | Od miline uru sam slušao! |
| s2577 | Dim je crni lega nad Bajiće |
| s2578 | ka najgušći oblak o jeseni. |
| | |
| | Iguman Stefan |
| | |
| s2579 | Hajd' otolen, što koješta drobiš! |
| s2580 | Dim na Božić, velikoga čuda! |
| s2581 | Kako će se svenarodnja žertva |
| s2582 | bez oblakah dima učiniti? |
| | |
| | Čuje se grmljava pušakah niz polje. Pojaha Vladika Danilo hata i iziđe u polje. Kad eto niz polje pet šest stotinah ljudih: On potrči konja i brže zapitovati. |
| | |
| | Vladika Danilo |
| | |
| s2583 | Pričajte mi što je tamo bilo: |
| s2584 | al' ste vuci ali ste lisice? |
| | |
| | Vojvoda Batrić |
| | |
| s2585 | Veseli su glasi, gospodare, |
| s2586 | klanjamo se Bogu i Božiću. |
| s2587 | Najpriđe ti Božić čestitamo, |
| s2588 | čestitamo Božić Gori Crnoj! |
| s2589 | Mi pet bratah pet Martinovićah |
| s2590 | i tri tvoje sluge najvjernije |
| s2591 | sa sokolom Borilović - Vukom |
| s2592 | poklasmo se sinoć sa Turcima. |
| s2593 | U pomoć nam ko god ću priteče, |
| s2594 | sakupi se vojske kao vode. |
| s2595 | I što ću ti duljiti pričanje? |
| s2596 | Koliko je ravnoga Cetinja, |
| s2597 | ne uteče oka ni svjedoka, |
| s2598 | ni da kaže kako im je bilo, |
| s2599 | te pod sablju svoju ne metnusmo |
| s2600 | koji ni se ne kće pokrstiti; |
| s2601 | Koji li se pokloni Božiću, |
| s2602 | prekrsti se krstom hristijanskijem, |
| s2603 | uzesmo ga za svojega brata. |
| s2604 | Kuće Turske ognjem izgorijesmo, |
| s2605 | da se ne zna ni stana ni traga |
| s2606 | od nevjerna domaćega vraga. |
| s2607 | Iz Cetinja u Đeklić pođosmo. |
| s2608 | Đeklički se razbjezaše Turci |
| s2609 | malo koga od njih posjekosmo |
| s2610 | ma njihove kuće popalismo; |
| s2611 | od mečeta i turske džamije |
| s2612 | napravismo prokletu gomilu, |
| s2613 | neka stoji za uklin narodu. |
| | |
| | Vladika Danilo |
| | |
| s2614 | Blago meni, moji sokolovi, |
| s2615 | blago meni, junačka svobodo! |
| s2616 | Jutros si mi divno voskresnula |
| s2617 | iz grobovah našijeh đedova! |
| | |
| | Skida se s konja Vladika, te grli i celiva junake koji su počeli boj s Turcima; I tako idu niz polje pjevajući i puškama veselje čineći. Kada dođose blizu crkve, ali je Iguman Stefan pred crkvom i jošt jedan kaluđer, koji držaše sveti čutir u ruke. |
| | |
| | Iguman Stefan |
| | |
| s2618 | Ja ne vidi, nego čujem dosta. |
| s2619 | Hajte, braćo, te se pričešćujte |
| s2620 | bez priprave i bez ispov'jesti, |
| s2621 | a ja mičem sve na moju dušu. |
| | |
| | Pristupaju i pričešćuju se koji ne bješe ruča. Pošto se pričestiše, navrčeše peciva i počeše kolo voditi. A Vladika uljeze u kuću i uvede sa sobom pet Martinovićah, Vuka Borilovića i tri njegove sluge za njima uljegoše. Peku se peciva, igraju se momčad svake igre i kolo poje. |