Pregled Prvi Preth Sled Poslednji
Dela svetih apostola, glava 27.
1. I kao što bi određeno da idemo u Talijansku, predaše i Pavla i
druge neke sužnje kapetanu, po imenu Juliju, od ćesareve čete.
<Dela 25:25>
2. A kad uđosmo u lađu adramitsku da plovimo u azijska mesta,
otiskosmo se; i s nama beše Aristarh Makedonac iz Soluna.
<Dela 19:29> <Dela 20:4> <Kol. 4:10>
3. I drugi dan dođosmo u Sidon. I Julije držaše Pavla lepo, i dopusti
mu da odlazi k svojim prijateljima i da ga poslužuju.
<Dela 24:23> <Dela 28:16>
4. I odande odvezavši se doplovismo u Kipar, jer vetrovi behu protivni.
5. I preplovivši pučinu kilikijsku i pamfilijsku dođosmo u Miru
likijsku.
6. I onde našavši kapetan lađu aleksandrijsku koja plovi u
Talijansku, metnu nas u nju.
<Dela 28:11>
7. I plovivši mnogo dana sporo, i jedva došavši prema Knidu, jer nam
vetar ne davaše, doplovismo pod Krit kod Salmone.
8. I jedva se vozeći pored kraja, dođosmo na jedno mesto koje se zove
Dobra Pristaništa, kod kog blizu beše grad Laseja.
9. A pošto prođe mnogo vremena, i već plovljenje ne beše bez straha,
jer i post već beše prošao, savetovaše Pavle
10. Govoreći im: Ljudi! Vidim da će plovljenje biti s mukom i velikom
štetom ne samo tovara i lađe nego i duša naših.
11. Ali kapetan posluša većma krmanoša i gospodara od lađe negoli
Pavlove reči.
12. A ne budući pristanište zgodno za zimovnik, savetovahu mnogi da se
odvezu odande, ne bi li kako mogli doći do Finika, i onde da zimuju u
pristaništu kritskom, koje gleda k jugu i k zapadu.
<Dela 11:19> <Dela 21:2>
13. I kad dunu jug, mišljahu da im se volja ispuni, i podignuvši jedra
plovljahu pokraj Krita.
14. Ali ne zadugo potom dunu, nasuprot njemu, buran vetar koji se zove
Evroklidon.
<Jezek. 27:26>
15. A kad se lađa ote, i ne mogaše se vetru protiviti, predadosmo je
valovima i nošahu nas.
16. A kad prođosmo mimo jedno ostrvo koje se zove Klauda, jedva mogosmo
udržati čamac,
17. Koji izvukavši, svakojako pomagahu, te ga privezasmo odozgo za
lađu; a bojeći se da ne udari na prud, spustismo jedra, i tako se
plavljasmo.
<Dela 27:29>
18. A kad nam veoma dosađivaše bura sutradan izbacivahu tovare.
<Jona 1:5>
19. I u treći dan svojim rukama izbacismo alat lađarski.
<Jona 1:5>
20. A kad se ni sunce ni zvezde za mnogo dana ne pokazaše, i bura ne
mala navalila, beše propala sva nada da ćemo se izbaviti.
21. I kad se zadugo nije jelo, onda Pavle stavši preda njih reče:
Trebaše dakle, o ljudi! Poslušati mene, i ne otiskivati se od Krita, i
ne imati ove muke i štete.
<Dela 27:44>
22. I evo sad vas molim da budete dobre volje: jer nijedna duša od vas
neće propasti osim lađe;
23. Jer u ovu noć stade preda me anđeo Boga kog sam ja i kome služim,
<Psal. 25:14> <Psal. 143:12> <Dan. 3:28> <Amos 3:7> <Jovan 12:26> <Dela
5:19> <Dela 23:11> <Rim. 1:9> <Rim. 6:22> <2 Tim. 1:3> <Jevr. 1:13>
24. Govoreći: Ne boj se, Pavle! Valja ti doći pred ćesara; i evo ti
darova Bog sve koji se voze s tobom.
<1 Moj. 18:23> <1 Moj. 18:30> <1 Moj. 19:29> <Jov 42:8> <Isa. 6:13>
<Isa. 41:10> <Isa. 41:14> <Isa. 43:1> <Dela 19:21> <Dela 23:11> <Dela
25:11> <Dela 27:44> <Jakov 1:16>
25. Zato ne bojte se, ljudi; jer verujem Bogu da će tako biti kao što
mi bi rečeno.
<4 Moj. 23:19> <2 Dn. 20:20> <Luka 1:12> <Titu 1:2>
26. Ali valja nam doći na jedno ostrvo.
<Dela 28:1>
27. A kad bi četrnaesta noć, i mi se u ponoći plavljasmo po
adrijanskoj pučini, pomisliše lađari da se približuju k nekakvoj
zemlji.
28. I izmerivši dubinu nađoše dvadeset hvati; i prošavši malo opet
izmeriše, i nađoše petnaest hvati.
29. Onda bojeći se da kako ne udare na prudovita mesta baciše sa
stražnjeg kraja lađe četiri lengera, pa se moljasmo Bogu da svane.
<Dela 27:40>
30. A kad lađari gledahu da pobegnu iz lađe, i spustiše čamac u more
izgovarajući se kao da hoće s prednjeg kraja da spuste lengere,
31. Reče Pavle kapetanu i vojnicima: Ako ovi ne ostanu u lađi, vi ne
možete živi ostati.
<Isa. 38:21> <Mat. 4:7>
32. Tada vojnici odrezaše uža na čamcu i pustiše ga te pade.
33. A kad htede da svane, moljaše Pavle sve da jedu, govoreći:
Četrnaesti je dan danas kako čekate i ne jedući živite ništa ne
okusivši.
34. Zato vas molim da jedete: jer je to za vaše zdravlje. A ni jednom
od vas dlaka s glave neće otpasti.
<1 Sam. 14:45> <1 Car. 1:52> <Mat. 10:30> <Luka 12:7>
35. I rekavši ovo uze hleb, i dade hvalu Bogu pred svima, i prelomivši
stade jesti.
<1 Sam. 9:13> <Mat. 15:36> <Mar. 8:6> <Jovan 6:11> <Rim. 14:6>
36. Onda se svi razveselivši i oni jedoše.
37. A u lađi beše nas duša svega dvesta i sedamdeset i šest.
<Dela 2:41> <Rim. 13:1> <1 Pet. 3:20>
38. I nasitivši se jela, olakšaše lađu izbacivši pšenicu u more.
<Jov 2:4> <Jona 1:5> <Mat. 6:25>
39. A kad bi dan ne poznavahu zemlje; nego ugledaše nekakav zaliv s
peskom, na koji se dogovoriše ako bude moguće, da izvuku lađu.
40. I podignuvši lengere vožahu se po moru, i odrešivši uža na
krmama, i raširivši malo jedro prema vetriću koji duvaše, vožasmo
se kraju.
<Jakov 3:4>
41. A kad dođosmo kao na jedan jezik, gde se more kao razdeljuje,
nasadi se lađa; i prednji kraj, koji se nasadi, osta tvrd da se ne
može pomaknuti, a krma se razbijaše od sile valova.
<2 Kor. 11:25>
42. A vojnici se dogovoriše da pobiju sužnje, da koji ne ispliva i ne
uteče.
<Priče 1:16> <Prop. 9:3> <Isa. 59:7> <Mar. 15:15> <Rim. 3:15>
43. Ali kapetan želeći sačuvati Pavla zabrani njihov dogovor, i
zapovedi onima koji znahu plivati da iskoče najpre, i da iziđu na
zemlju;
<Psal. 34:17> <Psal. 34:19> <Priče 16:7> <Dela 23:10> <2 Pet. 2:9>
44. A ostali jedni na daskama a jedni na čemu od lađe. I tako
iziđoše svi živi na zemlju.
<Psal. 107:30>
|