'Cirilica     Latinica     IPP     KASC  
Pregled Prvi Preth Sled Poslednji

Dela svetih apostola, glava 27.

1. I kao što bi određeno da idemo u Talijansku, predaše i Pavla i druge neke sužnje kapetanu, po imenu Juliju, od ćesareve čete.

<Dela 25:25>

2. A kad uđosmo u lađu adramitsku da plovimo u azijska mesta, otiskosmo se; i s nama beše Aristarh Makedonac iz Soluna.

<Dela 19:29> <Dela 20:4> <Kol. 4:10>

3. I drugi dan dođosmo u Sidon. I Julije držaše Pavla lepo, i dopusti mu da odlazi k svojim prijateljima i da ga poslužuju.

<Dela 24:23> <Dela 28:16>

4. I odande odvezavši se doplovismo u Kipar, jer vetrovi behu protivni.

5. I preplovivši pučinu kilikijsku i pamfilijsku dođosmo u Miru likijsku.

6. I onde našavši kapetan lađu aleksandrijsku koja plovi u Talijansku, metnu nas u nju.

<Dela 28:11>

7. I plovivši mnogo dana sporo, i jedva došavši prema Knidu, jer nam vetar ne davaše, doplovismo pod Krit kod Salmone.

8. I jedva se vozeći pored kraja, dođosmo na jedno mesto koje se zove Dobra Pristaništa, kod kog blizu beše grad Laseja.

9. A pošto prođe mnogo vremena, i već plovljenje ne beše bez straha, jer i post već beše prošao, savetovaše Pavle

10. Govoreći im: Ljudi! Vidim da će plovljenje biti s mukom i velikom štetom ne samo tovara i lađe nego i duša naših.

11. Ali kapetan posluša većma krmanoša i gospodara od lađe negoli Pavlove reči.

12. A ne budući pristanište zgodno za zimovnik, savetovahu mnogi da se odvezu odande, ne bi li kako mogli doći do Finika, i onde da zimuju u pristaništu kritskom, koje gleda k jugu i k zapadu.

<Dela 11:19> <Dela 21:2>

13. I kad dunu jug, mišljahu da im se volja ispuni, i podignuvši jedra plovljahu pokraj Krita.

14. Ali ne zadugo potom dunu, nasuprot njemu, buran vetar koji se zove Evroklidon.

<Jezek. 27:26>

15. A kad se lađa ote, i ne mogaše se vetru protiviti, predadosmo je valovima i nošahu nas.

16. A kad prođosmo mimo jedno ostrvo koje se zove Klauda, jedva mogosmo udržati čamac,

17. Koji izvukavši, svakojako pomagahu, te ga privezasmo odozgo za lađu; a bojeći se da ne udari na prud, spustismo jedra, i tako se plavljasmo.

<Dela 27:29>

18. A kad nam veoma dosađivaše bura sutradan izbacivahu tovare.

<Jona 1:5>

19. I u treći dan svojim rukama izbacismo alat lađarski.

<Jona 1:5>

20. A kad se ni sunce ni zvezde za mnogo dana ne pokazaše, i bura ne mala navalila, beše propala sva nada da ćemo se izbaviti.

21. I kad se zadugo nije jelo, onda Pavle stavši preda njih reče: Trebaše dakle, o ljudi! Poslušati mene, i ne otiskivati se od Krita, i ne imati ove muke i štete.

<Dela 27:44>

22. I evo sad vas molim da budete dobre volje: jer nijedna duša od vas neće propasti osim lađe;

23. Jer u ovu noć stade preda me anđeo Boga kog sam ja i kome služim,

<Psal. 25:14> <Psal. 143:12> <Dan. 3:28> <Amos 3:7> <Jovan 12:26> <Dela 5:19> <Dela 23:11> <Rim. 1:9> <Rim. 6:22> <2 Tim. 1:3> <Jevr. 1:13>

24. Govoreći: Ne boj se, Pavle! Valja ti doći pred ćesara; i evo ti darova Bog sve koji se voze s tobom.

<1 Moj. 18:23> <1 Moj. 18:30> <1 Moj. 19:29> <Jov 42:8> <Isa. 6:13> <Isa. 41:10> <Isa. 41:14> <Isa. 43:1> <Dela 19:21> <Dela 23:11> <Dela 25:11> <Dela 27:44> <Jakov 1:16>

25. Zato ne bojte se, ljudi; jer verujem Bogu da će tako biti kao što mi bi rečeno.

<4 Moj. 23:19> <2 Dn. 20:20> <Luka 1:12> <Titu 1:2>

26. Ali valja nam doći na jedno ostrvo.

<Dela 28:1>

27. A kad bi četrnaesta noć, i mi se u ponoći plavljasmo po adrijanskoj pučini, pomisliše lađari da se približuju k nekakvoj zemlji.

28. I izmerivši dubinu nađoše dvadeset hvati; i prošavši malo opet izmeriše, i nađoše petnaest hvati.

29. Onda bojeći se da kako ne udare na prudovita mesta baciše sa stražnjeg kraja lađe četiri lengera, pa se moljasmo Bogu da svane.

<Dela 27:40>

30. A kad lađari gledahu da pobegnu iz lađe, i spustiše čamac u more izgovarajući se kao da hoće s prednjeg kraja da spuste lengere,

31. Reče Pavle kapetanu i vojnicima: Ako ovi ne ostanu u lađi, vi ne možete živi ostati.

<Isa. 38:21> <Mat. 4:7>

32. Tada vojnici odrezaše uža na čamcu i pustiše ga te pade.

33. A kad htede da svane, moljaše Pavle sve da jedu, govoreći: Četrnaesti je dan danas kako čekate i ne jedući živite ništa ne okusivši.

34. Zato vas molim da jedete: jer je to za vaše zdravlje. A ni jednom od vas dlaka s glave neće otpasti.

<1 Sam. 14:45> <1 Car. 1:52> <Mat. 10:30> <Luka 12:7>

35. I rekavši ovo uze hleb, i dade hvalu Bogu pred svima, i prelomivši stade jesti.

<1 Sam. 9:13> <Mat. 15:36> <Mar. 8:6> <Jovan 6:11> <Rim. 14:6>

36. Onda se svi razveselivši i oni jedoše.

37. A u lađi beše nas duša svega dvesta i sedamdeset i šest.

<Dela 2:41> <Rim. 13:1> <1 Pet. 3:20>

38. I nasitivši se jela, olakšaše lađu izbacivši pšenicu u more.

<Jov 2:4> <Jona 1:5> <Mat. 6:25>

39. A kad bi dan ne poznavahu zemlje; nego ugledaše nekakav zaliv s peskom, na koji se dogovoriše ako bude moguće, da izvuku lađu.

40. I podignuvši lengere vožahu se po moru, i odrešivši uža na krmama, i raširivši malo jedro prema vetriću koji duvaše, vožasmo se kraju.

<Jakov 3:4>

41. A kad dođosmo kao na jedan jezik, gde se more kao razdeljuje, nasadi se lađa; i prednji kraj, koji se nasadi, osta tvrd da se ne može pomaknuti, a krma se razbijaše od sile valova.

<2 Kor. 11:25>

42. A vojnici se dogovoriše da pobiju sužnje, da koji ne ispliva i ne uteče.

<Priče 1:16> <Prop. 9:3> <Isa. 59:7> <Mar. 15:15> <Rim. 3:15>

43. Ali kapetan želeći sačuvati Pavla zabrani njihov dogovor, i zapovedi onima koji znahu plivati da iskoče najpre, i da iziđu na zemlju;

<Psal. 34:17> <Psal. 34:19> <Priče 16:7> <Dela 23:10> <2 Pet. 2:9>

44. A ostali jedni na daskama a jedni na čemu od lađe. I tako iziđoše svi živi na zemlju.

<Psal. 107:30>