Pregled Prvi Preth
(5. dio)
A. PRAVILA IJEKAVSKOG IZGOVORA
I
23. -- a) Prema dugome e ekavskog (i dugome i ikavskog) izgovora u
ijekavskom mjesto dugog jata po pravilu imamo ije:
blijed, bijelo, dijelak, donijeti, "zdrijelo, "zdrijebe,
zahtijevati, korijen, lije"cnik, mijeh, mije"sati, nijem, Nijemac,
podnijeti, podsmijeh, prijevor, rijeka, snijeg.
b) Ipak ima slu"cajeva u kojima mjesto jata imamo dugo je (je[-]).
Ti su slu"cajevi:
1) gen. mn. imenica svih rodova u kojih u nom. jedn. imamo je:
vje[^]ra[-] (prem vje["]ra), d\je[^]la[-] (prema d\je["]lo),
ko["]lje[-]na[-] (prema ko[\]ljeno), u["]vje[-]ta[-] (prema
u[\]vjet);
2) oblici rije"ci gd\je se kratki slog duljio zato "sto se nalazio
ispred dva suglasnika od kojih je prvi bio neki sonant (n, l, lj, r
ili v):
za[/]sje[-]nka, za[/]sje[-]nku (prema za[/]sjenak),
poljo[\]d\je[-]lca (prema poljo[\]d\jelac), pone[\]d\je[-]ljka
(prema pone[\]d\jeljak), ino[`]vje[-]rca (prema ino[\]vjerac),
pri[/]d\je[-]vka (prema pri[/]d\jevak), ra[/]zmje[-]rka (prema
ra[/]zmjerak);
3) oblici glagolskog priloga pro"slog:
vi["]d\je[-]v"si (prema vi["]d\jeti), izgo[`]rje[-]v"si (prema
izgo[`]rjeti), pretr[/]pje[-]v"si (prema pretr[/]pjeti), pa tako i
vi["]d\je[-]v, pretr[/]pje[-]v;
4) neke izvedenice koje su postale od osnovne rije"ci s kratkim
slogom:
ko[`]lje[-]nce ili kolje[/]nce (prema ko[`]ljeno), sje[^]nka (prema
sje["]na), Ne[`]d\je[-]ljko (prema ne[\]d\jelja), za[/]mje[-]rka
(prema za[`]mjeriti);
5) rije"ci odmila (hipokoristici) izvedene od osnove s kratkim jatom:
d\je[/]do (:d\je["]d), d\je[/]"so (:d\je["]ve[-]r), d\je[/]va
(:d\je[`]vo[-]jka), Stje[/]po (:Stje["]pa[-]n), Vje[/]ko
(:Vje["]koslav);
6) nesvr"seni glagoli izvedeni prema rije"cima m{j}esto, m{j}era,
sjesti:
namje"stati, premje"stati (prema namjestiti, premjestiti),
zamjerati, pomjerati, odmjerati (prema mjeriti), zasjedati,
presjedati (prema zasjesti, presjesti).
Ina"ce se u takvih glagola slog s nekada"snjim jatom redovno
produ"zuje u izgovoru, pa se i pi"se:
nasijecati, popijevati, zadijevati, zahtijevati, zapovijedati,
odolijevati.
7) Mjesto dugog jata u ijekavskom izgovoru imamo je i u nekim
pojedina"cnim rije"cima koje su izvedene od kratke osnove:
vje[/]rnost (:vje["]ran), vje[/]"stac (:vje["]"stica),
ravnomje[/]rnost (:mje["]ra), starje[/]"stvo (:starje[`]"sina).
Bilje"ska. -- Rije"c gnjev na "stokavskom podru"cju ima dvojaku
du"zinu: gnje[^]v i gnje[/]v. A kao gnje[^]v izgovara se i pi"se
i: gnje[^]van, gnje[/]viti, gnje[^]vi[-]m i gnje[/]vlje[-]nje.
II
24. -- U ijekavskom je narje"cju redovna zamjena kratkog jata je:
vjera, d\jelo, mjesto, mjera, sjena, sjesti, pjevati, mjed,
nasljedje, Njemica, ozljeda, spjev, svjestan, zjenica, "zljebi'c.
Ovo pravilo je mnogo dosljednije od onoga prvog. Bez obzira na to da
li je izvedena rije"c od duge ili kratke osnove, u ijekavskom izgovoru
imamo je kada god je slog s nekada"snjim jatom kratak.
25. -- Prema jednim oblicima rije"ci s dvoslo"znom zamjenom u drugim
imamo zamjenu sa je:
1) u promjeni imenica srednjega roda s osnovom na suglasnik (t ili
s):
djeteta: dijete, zvjereta: zvijere, tjelesa: tijelo;
2) u mno"zini (s nastavkom -ovi, -evi) dvoslo"znih imenica s
kratkosilaznim akcentom u jednini i mno"zini:
bje["]sovi prema bi["]jes i bi["]jesa
cvje["]tovi " cvi["]jet i cvi["]jeta
svje["]tovi " svi["]jet i svi["]jeta
mje["]hovi " mi[i]jeh i mi["]jeha
cje["]povi " ci["]jep i ci["]jepa.
26. -- U imenica pak koje prema kratkosilaznom akcentu nominativa
jednine u mno"zini imaju kratkouzlazni akcenat -- vrijednost jata je i
u oblicima mno"zine dvoslo"zna:
kao li["]jek, lije[`]ka tako i lije[`]kovi
" bri["]jest, brije[`]sta " " brije[`]stovi
" di["]o, di["]jela " " dije[`]lovi
" vi["]jek, vi["]jeka " " vije[`]kovi, ali i
vje["]kovi.
27. -- Dalje se skra'civanje vr"si:
|