Napomena: U Be"cu 1821., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c

Putovao nekud "covek sa "zenom, pa udare preko livade skoro poko"sene, onda "covek re"ce: "Ala "zeno! lijepo ti je ova livada poko"sena!" A "zena: "\Zar ti je napalo na o"ci, te ne vidi"s, da to nije ko"seno, nego stri"zeno!" A "covek opet: "Bog s tobom, "zeno! kako 'ce se livada stri'ci? to je ko"seno, eto vidi"s otkosa."

I tako "covek dokazuju'ci da je ko"seno, a "zena, da je stri"zeno, svade se, i "covek udari "zenu, pa joj stane vikati da u'cuti; a "zena pristane pored puta uz "coveka, pa mu unese dva prsta pod o"ci, i njima stri"zu'ci kao no"zicama, stane vikati: "\Stri"zeno! stri"zeno! stri"zeno!" Idu'ci ona tako pored puta, a ne gledaju'ci preda se, nego "coveku u o"ci i u svoje strickanje, nagazi na nekakvu rupu, koja je od ozgo bila pokrivena otkosima, i u nju upadne. Kad vidi "covek, dje se ona strovali i zamakne u rupu, a on re"ce: "A! tako tebi valja!" Pa otide svojim putem i ne nadviruju'ci se nad rupu. Poslije nekolika dana ra"zali se "coveku, pa stane u sebi govoriti: "Ajde da je izvadim, ako jo"s bude "ziva! kaka je taka je; a mo"ze biti, da 'ce se u napredak "sto i popraviti;" pa uzme u"ze i otide nad rupu, pa pusti u"ze u rupu i stane vikati, da se uvati za u"ze, da je izvu"ce na polje. Kad ve'c opazi da je u"ze zateglo, a on onda povuci!

Kad ve'c u"ze prikupi blizu kraja, ali ima "sta vidjeti: mjesto "zene, uvatio se za njega djavo, s jedne strane bijel kao ovca, a s druge crn kao "sto i jest. "Covek se upla"si, i podje da upusti u"ze, a djavo povi"ce: "Dr"zi, da si mi po Bogu brat! izvuci me na polje, pa me ubij, ako mi ne'ce"s: "zivot pokloniti; samo me izbavi. odavde." "Covek primi za Boga, i izvu"ce djavola na polje. Djavo odma zapita "coveka, kakva ga je sre'ca tu donijela, da ga izbavi; i "sta je tra"zio u toj rupi; a kad mu "covek ka"ze, da mu je tu prije nekolika dana upala "zena, i da je do"sao sad, da je izvadi: onda djavo povi"ce: ""Sta pobratime, ako Boga zna"s! Pa to tvoja "zena! i ti mogao s njom "ziviti! I opet do"sao da je izvadi"s! Ta ja sam u tu rupu upao prije toliko vremena, pa mi je iz najprije istina bilo te"sko; a poslije sam se bio kojekako navikao; ali kako ta prokleta "zena dodje k meni, malo za ova nekolika dana ne crko od njezina zla: sa'cerala me bila u kraj, pa vidi"s kako mi je ova strana, "sto je bila od nje, osijedila, sve od njezina zla!!

Prodji je se, ako Boga zna"s! Ostavi je tu, dje je; a evo ja 'cu tebe u"ciniti "cestita, "sto si me od nje izbavio (pa i"s"cupa iz zemlje jednu travku, i pru"zi je "coveku): na ti ovu travu, te je ostavi; a ja idem, pa 'cu u'ci u k'cer toga i toga cara; iz svega 'ce carstva do'ci ljekari, i popovi i kaludjeri, da je lije"ce i da mene 'ceraju, ali ja ne'cu izi'ci, dokle godj ti ne dodje"s; a ti se na"cini ljekar, pa i ti dodji da je lije"ci"s, i samo je okadi ovom travom, a ja 'cu odma izi'ci, po tom 'ce tebi car dati svoju k'cer, i uze'ce te da caruje"s s njime." "Covek uzme travu, te ostavi u torbu, pa se oprosti s pobratimom, i rastanu se.

Poslije nekoliko dana pukne glas, da je bolesna careva k'ci, u"sao djavo u nju. Skupe se iz cijeloga carstva ljekari, i popovi i kaludjeri, ali zaludu, ne mo"ze niko ni"sta da u"cini. Onda "covek uzme torbu s travom, te objesi o vratu, i uzme "stap. u "sake, pa zapali pje"sice u carsku stolicu, i upravo u careve dvore. Kad se priku"ci sobama, dje boluje careva k'ci, vidi dje lete ljekari i ljekarice; popovi, kaludjeri i vladike, "cate molitve, svje"stavaju masla, dr"ze denija, i zovu djavola da izidje, a djavo jednako vi"ce iz djevojke i ruga im se; podje i on tamo sa svojom torbom, ali ga ne pu"staju unutra; onda on otide u ku'cu upravo carici, pa joj ka"ze, daje i on ljekar, i da ima travu, kojom je on do sad i"s'cerao nekoliko djavola. Carica, kao svaka mati, sko"ci br"ze bolje, i odvede ga djevojci u sobu. Kako ga djavo opazi, on mu progovori: "Tu si, pobratime!"

"Tu sam". "E dobro! a ti "cini svoje, pa 'cu ja izi'ci; ali ti vi"se da ne ide"s za mnom, dje se ja oglasim, za"sto ne 'ce dobro biti (ovo su oni tako govorili, da niko drugi nije mogao "cuti ni razumjeti, osim nji dvojice)." "Covek izvadi svoju travu iz torbe, te okadi djevojku, a djavo izidje, i djevojka ostane zdrava kao od majke rodjena. Svi ostali ljekari kao posramljeni razidju se kud koji, a ovoga zagrle car i carica, kao svoga sina, pa ga uvedu u riznicu, te ga preobuku i dadu za njega svoju jedinu k'cer, i pokloni mu car pola carstva svoga! Poslije nekoga vremena otide onaj isti djavo, te udje u k'cer drugoga ve'ceg cara, koji je bio kom"sija s ovim. Udare svud po carstvu tra"ziti joj lijeka, a kad ne nadju, onda razberu, kako je i ovoga cara k'ci bila tako bolesna, pa je izlije"cio nekakav ljekar, koji je sad njegov zet. Tada onaj car napi"se knjigu svome kom"siji, i moli ga, da mu po"salje onog ljekara, "sto mu je k'cer izlije"cio, da izlije"ci i njegovu k'cer od onake bolesti, pa 'ce mu dati "stogodj i"ste. Kad to car ka"ze svome zetu, a zet se opomene, "sto mu je najposlije kazao pobratim na rastanku, pa ne smije da ide, nego se stane odgovarati, da je on ve'c pobacio ljekarinu, i da vi"se ne zna lije"citi. Kad to odgovore onome caru, a on po"slje drugu knjigu, i ka"ze, da 'ce dignuti vojsku i zametnuti krajinu, ako mu car ne po"slje svoga ljekara. Kad ovom caru dodje takovi glas, onda ka"ze svom zetu, da druk"cije biti ne mo"ze, nego da treba i'ci. Kad se carev zet vidi na nevolji, spremi se i otide. Kad dodje carevoj k'ceri, a djavo se za"cudi, pa povi"ce: "A! pobratime, "sta 'ce"s ti ovdje? Nijesam li ja tebi kazao, da ti vi"se ne ide"s za mnom?"

"E! moj pobratime! (progovori carev zet) ne idem ja da tebe 'ceram iz careve k'ceri, ve'c te tra"zim, da te pitam, "sta 'cemo sad? izi"sla moja "zena iz rupe, pa "sto tra"zi mene, kojekako; ali tebe! "sto mi je nijesi dao izvaditi iz rupe."

""Sta naopako! izi"sla tvoja "zena!" povi"ce djavo, pa sko"ci iz careve k'ceri, i ute"ce "cak u sinje more, i vi"se se nikad ne vrati medju ljude.