Napomena: U Be"cu 1853., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c

U nekakome selu podju "zene u planinu da tra"ze divljega bro'ca, i tako vrljaju'ci po planini jedna od njih zadje i dodje pred jednu pe'cinu iz koje izidje medjed te je uhvati i odvede unutra; i ondje "zive'ci s njome, "zena zatrudni i rodi mu"sko dijete. Po"sto dijete malo poodraste, "zena se nekako ukrade i ute"ce u selo ku'ci svojoj. Medjed je jednako koje"sta donosio i dijete hranio, kao mu prije i mater. Kad dijete naraste poveliko, ono navali da ide iz pe'cine u svijet. Medjed ga stane od toga odvra'cati govore'ci mu da je on jo"s mlad i nejak, a u svijetu ima zlijeh zvjerova koji se zovu ljudi, pak 'ce ga ubiti. I tako se dijete malo poumiri i ostane u pe'cini. Poslije nekoga vremena dijete opet navali da ide u svijet, i kad ga medjed druk"cije nije mogao odvratiti, a on ga izvede pred pe'cinu pod jednu bukvu, pa mu re"ce: "Ako tu bukvu mo"ze"s i"s"cupati iz zemlje, onda 'cu te pustiti da ide"s u svijet, ako li ne mo"ze"s, jo"s valja da sjedi"s kod mene." Dijete spopadne bukvu, pa povuci tamo povuci amo, ali ne mo"ze da je i"s"cupa; onda se opet vrati s ocem u pe'cinu. Kad poslije nekoga vremena dijete opet navali da ide u svijet, medjed ga izvede pred pe'cinu i ka"ze mu da ogleda mo"ze li sad i"s"cupati bukvu iz zemlje. Dijete bukvu spopadne i i"s"cupa. Medjed mu onda re"ce da joj okre"se grane, pa zametnuv"si je na rame kao kija"cu da ide u svijet. Dijete poslu"sa oca, i idu'ci tako po svijetu, dodje u jedno polje dje su se nekolike stotine plugova bile sastale te orali spahiji. Kad dodje k ratarima, zapita ih eda bi imali "sto da mu dadu za jelo. Oni mu odgovore da pri"ceka malo, sad 'ce se njima donijeti ru"cak, pa dje ru"caju oni onoliki, ru"ca'ce i on. Dok su oni jo"s to govorili, a to se pomole kola i konji i mazge i magarci s ru"ckom. Kad se ru"cak donese, Medjedovi'c re"ce da 'ce on to sve sam pojesti. Ratari se za"cude i reku mu kako 'ce on pojesti toliko jelo "sto je doneseno za toliko stotina ljudi! On opet re"ce da ho'ce, i okladi se s njima: ako ne pojede da im da svoju kija"cu. ako li pojede da oni njemu dadu sve "sto je gvozdeno na njihovijem plugovima. Ru"cak se postavi, i Medjedovi'c se naklopi te pojede sve, i jo"s da je bilo. Onda mu oni skupe s plugova sve "sto je gvozdeno na jednu gomilu, a on usu"ce nekolike breze, pa sve pove"ze i natakne na svoju kija"cu pa zametnuv"si je na rame otide k nekakome kova"cu i re"ce mu da mu od onoga gvo"zdja skuje buzdovan na onu kija"cu. Kova"c se primi toga posla, ali mu se u"cini da je gvo"zdja mnogo, pa ga sakrije gotovo pola, a od ostaloga buzdovan slupa kojekako. Medjedovi'cu se u"cini buzdovan mali prema onolikome gvo"zdju, a i ono "sto ga je da nije na"cinjen kao "sto bi trebalo. Za to kad buzdovan nasade na kija"cu, Medjedovi'c da bi ga ogledao jeli dobar, baci ga u nebo pak se podanj na"cetvorono"zi, te ga do"ceka u ledja. Buzdovan nesre'com kova"cevom prsne, onda Medjedovi'c razmahne kija"com te kova"ca ubije, pa otide u njegovu ku'cu i nadje sve sakriveno gvo"zdje; i odnese ga sa onijem komadima od buzdovana drugome kova"cu, i ka"ze mu da mu skuje buzdovan na kija"cu, ali mu re"ce da se ne "sali nego od svega gvo"zdja dobar buzdovan da skuje, ako nije rad pro'ci kao i onaj prije "sto ga je kovao. Kova"c "cuv"si jo"s prije "sta je bilo od onoga kova"ca, skupi sve svoje momke, pa ono sve gvo"zdje sastave ujedno i skuju buzdovan vrlo dobar koliko se igda moglo. Kad nasade buzdovan na kija"cu, Medjedovi'c opet da bi ga ogledao, baci ga u nebo, i na"cetvorono"zi se podanj, ali se buzdovan ne razbije nego odsko"ci od ledja..... Ispraviv"si se Medjedovi'c rekne: "\Sad je buzdovan dobar," pa ga zametne na rame i podje dalje. Idu'ci tako nadje u polju jednoga "coeka dje je upregao u ralicu dva vola te ore, i do"sav"si k njemu zapita ga eda li ima "sto zajelo. "Covek mu odgovori: "\Sad 'ce moja k'ci donijeti meni ru"cak, pak 'cemo podijeliti "sto je Bog dao." Medjedovi'c mu stane kazivati kako je on pojeo sve "sto je bilo pripravljeno za nekoliko stotima ratara, "a "sta 'ce sad u jednome ru"cku biti meni, "sta li 'ce tebi?" U tome eto ti djevojke s ru"ckom. Kako djevojka ru"cak postavi, Medjedovi'c se odmah rukom hvati da jede, a "covek mu ne dadne nego mu re"ce: "Ne! dok se ne prekrsti"s ovako kao i ja." Medjedovi'c gladan ne imaju'ci kud kamo prekrsti se, pa onda po"cnu jesti, i najedu se obojica i jo"s im prete"ce. Medjedovi'c gledaju'ci u ru"ckono"su, koja je bila krupna i zdrava i lijepa djevojka omili mu, i re"ce ocu njezinu: "Ho'ce"s li mi dati ovu svoju k'cer da se "zenim njome?" "Coek mu odgovori: "Ja bih ti je rado dao, ali sam je obrekao Brku." Medjedovi'c na to rekne: "Bre "sta marim ja za Brka? Ja 'cu Brka ovijem buzdovanom." A "coek mu rekne: "Be i Brko je neki; sad 'ce"s ga vidjeti." U tome stane huka sjedne strane, dok se iza brda pomoli jedan brk i u njemu trista i "sezdeset i pet ti"cijih gnijezda. Malo po malo pomoli se i drugi brk; eto i Brka. Kako dodje k njima a on legne ni"cice djevojci glavom na krilo, i re"ce joj da ga pobi"ste. Djevojka ga stane biskati, a Medjedovi'c ustav"si polagano, raspali svojijem buzdovanom Brka u glavu; a Brko prstom na ono mjesto govore'ci djevojci: ,.Eto ovdje me ne"sto ujede"; a Medjedovi'c opet buzdovanom na drugo mjesto, a Brko opet prstom na ono mjesto: "Evo ovdje me opet ne"sto ujede." Kad ga udari tre'ci put, Brko se opet pipne ondje i srdito povi"ce: "Ta zar si slijepa? Evo ovdje me ne"sto kolje." Onda mu djevojka ka"ze: "Ne kolje tebe tu ni"sta, nego te evo "coek bije." Kad Brko to "cuje, on se trgne i sko"ci na noge, a Medjedovi'c ve'c bacio svoj buzdovan pa bje"zi preko polja, a Brko se naturi za njim. Medjedovi'c polak"si poizmakne pred Brkom, ali Brko nikako ne 'ce da ga se mahne. Medjedovi'c bje"ze'ci tako dodje na jednu vodu, i nadje kod nje ljude na gumnu dje viju "sem"su, i povi"ce im: "Pomagajte, bra'co, za Boga! evo me 'cera Brko. "Sta 'cu sad? kako 'cu prije'ci preko ove vode?" A jedan od onijeh ljudi pru"zi mu lopatu govore'ci: "\Sjedi na lopatu da te prebacim." Medjedovi'c sjedne na lopatu, a "coek razmahne njome i prebaci ga na drugu stranu, a on bje"zi dalje. Malo za tijem eto ti pa gumno i Brka, pa zapita ljude: "Prodje li ovuda taki i taki "coek?" A oni mu ka"zu da prodje. Brko ih zapita: "Kako prijedje preko ove vode?" A oni mu odgovore: "Presko"ci." Onda se Brko zaleti, pa hop! preko vode na drugu stranu, pa po'ceraj za Medjedovi'cem. Medjedovi'c bje"ze'ci uz jedno brdo vrlo sustane, a kad izidje na brdo, nadje "coeka na uzoranoj njivi koji je u torbi o vratu imao sjeme, pa po jedan put zagrabi "sakom te sije, a po drugi u usta te jede; ovome "coveku povi"ce on: "Pomagaj, brate, za Boga! 'cera me Brko, i evo ga sad 'ce me sti'ci! Nego "sto 'cu "ciniti? Sakrij me dje!" A "coek odgovori: "Bogme Brko nije "sala. Ali ne znam dje 'cu ge sakriti; nego hodi ovdje u moju torbu u sjeme." I tako ga uzme u torbu. Kad Brko po tom dodje, i zapita ga za Medjedovi'ca, on mu ka"ze da je on odavno onuda pro"sao, i do sad Bog zna kud je oti"sao. Onda se Brko vrati natrag. "Coek onaj siju'ci "zito zaboravi za Medjedovi'ca, i uzme ga jedan put sa "zitom u "saku, te metne u usta. Medjedovi'c se popla"si da ga ne proguta, te po ustima ovamo onamo dok sre'com nadje Jedan krnjav zub, te se u njemu ustavi i pri'cuti. Kad sija"c u ve"ce dodje ku'ci, on povi"ce na snahe: "Dajdete, djeco, one moje zubne "ca"ckalice, ne"sto me "zulja u onome mome pokvarenom zubu." Snahe donesu dva velika gvozdena ra"znja, pa po"sto on zine, poduvre jedna s jedne druga s druge strane, dok Medjedovi'c isko"ci iz zuba. Onda ga se sija"c tek opomene, i rekne mu: "A "zlje te sakrio! umalo te nijesam pro"zderao!" Iza toga po"sto ve"ceraju i stanu se o sva"cemu razgovarati, zapita Medjedovi'c doma'cina "sta mu je bilo onome zubu, te je onako mimo sve ostale pokvaren. A doma'cin mu stane ovako pripovijedati: "Jednom podjemo nas desetak su trideset konja u Dubrovnik po so. Idu'ci tako nadjemo jednu djevojku kod ovaca, pa nas zapita kuda 'cemo, a mi joj ka"zemo da idemo u Dubrovnik po so; a ona re"ce: """Sta da se mu"cite tako daleko? Evo ima u mojoj pletava"ci ne"sto soli "sto je preteklo kad sam mrsila ovce, mislim da 'ce vam svima biti dosta."" I tako ondje pogodiv"si se s njome, ona skine s ruke svoju pletiva"cu, a mi s konja svoje vre'ce, pa puni i mjeri, dok napunimo vre'ce za sve trideset konja. Po"sto se ondje s njome namirimo, vratimo se natrag. Ovo bija"se u jesen, i vrijeme bje"se dosta lijepo; ali jedan dan pred no'c kad bijasmo navrh "Cemerna, ne"sto se naobla"ci pa okrene snijeg sa sjeverom da se pometemo i mi i konji. U tom se jo"s na ve'cu na"su nesre'cu smrkne sa svijem, i tako tumaraju'ci ovamo onamo, dok jedan od nas sre'com nabasa na jednu pe'cinu i povi"ce: ""Ovamote bra'co! Evo suhote!"" Onda mi jedan po jedan ovamo, dok svi udjemo i uvedemo sve tridesetero konja, pa konje rastovarimo i nalo"zimo vatru, te preno'cimo kao u ku'ci. Kad sjutradan svane, a to ima"s "sta vidjeti: mi svi u jednoj ljudskoj glavi koja staja"se izmedju nekakijeh vinograda. Dok se mi tome jo"s "cudjasmo i konje tovarasmo, ne lezi vra"ze! eto ti pudara od onijeh vinograda, pa uzme onu glavu s nama te metne u pra'cu, pa okrenuv"si je nekolika puta sebi iznad glave, baci je preko vinograda da pla"si "cvorke, i kad padnemo na jednome brdu onda ja pokvarim ovaj zub."

I na "cast vam la"z.