Napomena: U Be"cu 1853., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c

Bio nekakav "coek vrlo bogat i imao zlu i preopaku "zenu s kojom se drugi put vjen"cao, a imao je od prve "zene samo jednu "s'cer blagu kao andio, dobru kao kruh, da joj u onome mjestu nije druge bilo, a pri tom bija"se i lijepa kao vila od gore, visoka kao jela, a tanka kao "sibika, a rumena kao jabuka i u licu bijela kao gorski lijer. Ali vrag koji vazda o zlu nastoji, potakne ovu ma'cehu da nije mogla svoju pastorku koliko krv na o"cima vidjeti, i mnogo bi je puta "s'cela ubiti ili dje obestrviti da je od svoga mu"za smjela. Jednom dodje zapovijest od cara da svaki ko pu"sku nosi ide na vojsku, te podje i ovi "coek, i kad je htio krenuti dozove svoju "zenu i zakune je svakijem kletvama da mu "cuva "s'cer da joj se ne bi "sto dogodilo doklen se on s vojske vrati; i ona mu se ku"cka zakune i obe'ca da 'ce je ljubiti i "cuvati kao svoje dva oka u glavi. Kad mu"z njezin otide, ona ti bogme u ta isti "cas dozove sluge i naredi im da sjutra zorom odvedu ovu sirotu djevojku kao u pro"setnju u jednu obli"znju goru, i kad je u goru uvedu, da je zavedu stramputicama i zbande od puta neka je ubiju i njezine dvije ruke osje"cene do iza "saka i srce da joj donesu, a ako ovo ne donesu, re"ce im i zaprijeti da 'ce ona to od njih mjesto pastorke uraditi. Ujutro u prosvitanje ustanu sluge i priprave se na put, i otidu te probude djevojku kazuju'ci joj da im je gospodja njezina ma'ceha naredila da je vode u pro"setnju, na koje ona sirota ne znaju'ci "sta joj se pripravlja dobrovoljno pristane i "snjima se uputi. Kad dodju u nekaku gustu "sumu zavedu je kako im je ona bezdu"snica naredila, sve"zu je za jedno drvo i ho'cahu je ubiti, ali je stade piska i vide'ci da je prevarena po"cne moliti, plakati i zaklinjati da je ne ubiju, ali kad joj oni kaza"se kako im je zapovjedila gospodja i da druk"cije ne smiju vako da obadva glavom plate, onda im ona opet re"ce: "Ah nemojte me ubiti, a proste vam moje ruke, evo ih posijecite, a i srce bih vam svoje dala kad bih znala da bih bez njega mogla "zivljeti." Ra"zali se slugama te joj samo ruke osjeko"se a za srce dogovori"se se da odgovore gospodji da su ga putem izgubili, i tako se natrag vrate a nju nesretnjicu onako ostave samu u pustinji bez ruka i bez i "cesove pomo'ci. Kad doma dodju, jave gospodji kao "sto su se dogovorili i ona ih obdari. Ali Bog kao Bog hvala njemu i slava! u oni "cas u koji su njojzi ruke osje"cene, u"cini te ocu njezinu dodje u snu nekakav "coek i re"ce mu: "Vrati se doma ovaj "cas, jer je tvoja "s'cer "zivot izgubila po zapovijesti tvoje bezbo"zne "zene, nego tra"zi u vojsci crna konja bez biljega, bijelu bedeviju bez biljega, ata vrana prijed nejahana i "zdrebnu kobilu, i od svakoga uzmi po tri dlake repne, izgori na oganj, pa onijem prahom pospi rane svojoj "s'ceri, te 'ce odmah biti kao "sto je prijed bila." Kad se probudi nesretnji otac, vas zabunjen nadje sve kako je snio i tr"ci trkom doma. Kad doma upita "zenu za "s'cer, ona mu odgovori da je negdje odbjegla i da ne zna dje je, no on sko"ci na nju i na sluge govore'ci ako mu ne ka"zu dje mu je "s'cer da 'ce ih sve sabljom iskomadati. "Zena a"sa te a"sa, a sluge bogme prepanu se i sve jedno po jedno ka"zu "sto je i kako je bilo, te on zapu"ci pred sobom dvije svoje sluge s golom sabljom u ruci, a oni pred njim kazuju'ci mu put dodju u onu goru, kad li nadju djevojku vi"se mrtvu nego "zivu, ne"sto od muke bez ruka, ne"sto od gladi i samotinje a ne"sto od straha. Po"sto je otac vidje zaplaka se pa pade nad njom, i vide'ci je bez ruka posu je onijem prahom od repova konjskijeh, te ona o"zivlje u oni "cas i druge joj ruke izniko"se ne od mesa, nego od suhoga zlata. Tada on svoju zlatnoruku "s'cer odvede doma, a "zenu prive"ze konjma za repove i naredi svojijem slugama te je tako odvuku do onoga mjesta dje su mu "s'ceri ruke osjekli i ondje je konji raskinu, te pasju du"su ispusti.