Napomena: U Be"cu 1853., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c

Pop i djak hodili kroz jednu veliku planinu, pa ih ondje uhvati no'c. Vide'ci oni da ve'c ne mogu taj dan prispjeti kuda su bili naumili, stanu gledati tamo amo kroz planinu dje bi preno'cili, i ugledaju oganj daleko u jednoj pe'cini. Primaknu se oni blizu i nazovu: "Dobar ve"ce, ima li to tamo?" Kad li "sta vide? ni ljudi ni nikoga drugog, do jednog divljeg "coeka s jednijem okom navrh glave. Zapitaju ga: "Ho'ce"s li nas pustiti u ku'cu?" On im odgovori da ho'ce. Ali na vrata od pe'cine bija"se privaljena velika plo"ca, koju sto ljudi ne bi moglo poma'ci. Divljan ustane, digne plo"cu, pusti ih unutra, pa opet plo"cu na vrata privali; potakne im veliki oganj i sjednu grijati se. Po"sto se malo razgriju, po"cne ih divljan pipati iza vrata, da vidi koji je pretlji da ga zakolje i ispe"ce, i napiplje popa pretljega, spopane ga i ubije, navrti na ra"zanj i metne kraj ognja da se pe"ce. Kad djak to vidi, dosjeti se i svome jadu, ali ute'ci iz pe'cine nije mogao nikako. Po"sto se pop ispe"ce, zove divljan djaka da s njim jede, a djak jadni ne "s'cene, ve'c mu odgovori da nije gladan. "A ho'ce"s" re"ce divljan "i na sramotu, ako ne 'ce"s pa lijepo." Djak "sta 'ce? ve'c sjedne s njim, divljan prokleti jede, a djak me'ce u usta pa opet baca u kraj. "Jedji" stane vikati divljan, "jer 'cu i tebe sjutra ovako." Po"sto se divljan najede, legne kraj ognja, a djak po"cne djeljati jedan mali "siljak. Upita ga divljan: ""Sta djelja"s ta "siljak?" Djak mu odgovori da se kod ovaca sjede'ci besposlen nau"cio vazda tako djeljati. pa da ga je i sad ta volja dopala. Divljan zatvori oko i zaspi, a djak jadni vide'ci da se i njemu sjutra no"zi'c pod grlo spravlja, domisli se te oni "siljak zavrti divljanu u oko i oslijepi ga. Divljan slijep sko"ci kao mahnit i djaku re"ce: "Neka, da je Bogu hvala! izvadi ti mene ovo jedno oko, kad ne umjeh ja tebe obadva, ali mi ute'ci ne 'ce"s." Kad ujutru svane, napiplje divljan vrata od pe'cine i vide'ci da su zatvorena po"cne po pe'cini brbati tamo amo da djaka uhvati, ali ga ne mogne na'ci nikako, jer je imao u pe'cini mnogo stoke, te se djak domisli i oguli jednog ovna, pa se obu"ce u onu ko"zu i izmije"sa medju ovce. Divljan ve'c vidi da mu od mnoge stoke ne mo"ze ni"sta, pa podje na vrata od pe'cine, otvori jedan kraj od vrata i po"cne stoku vabiti da jedno po jedno izbaca. Djak u onoj ko"zi ovnujskoj stane se primicati s ovcama ne bi li i njega izbacio, i tako malo po malo primi"cu'ci se dodje do njega, divljan ga uhvati i izbaci medju ostalijem ovnovima. Kad se djak dohvati poljane, i vidi svu stoku pred sobom, vikne divljana: "Ne tra"zi me" re"ce, "ja sam ve'c na polju." Divljan kad vidi da mu je utekao, domisli se "sto 'ce, otvori vrata sa svijem, i pru"zi mu jedan "stap govore'ci: "Kad si mi ve'c utekao, na ti ovi "stap da 'cera"s stoku, jer ti bez njega ne 'ce nijedna krenuti." Djak nesretni prevari se, i podje da uzme "stap; ali kako ga se prihvati, prijenu mu jedan prst pri njemu; vidjev"si da je poginuo stane skakati oko divljana tamo amo da ga ne dohvati, u to padne mu na um britvica koju je pri sebi imao, izvadi je i osije"ce oni prst "sto mu pri "stapu prijenuo bio i ute"ce. Onda se po"cne divljanu rugati i smijati 'ceraju'ci pred sobom stoku. Divljan onako slijep pristane za njim, te tako dodju dojedne velike vode i djak vidi da 'ce ga ve'c mo'ci u vodu utopiti, pa po"cne zvi"zdjeti okolo njega rugaju'ci mu se. Divljan primi"cu'ci se malo po malo da bi ga uhvatio primakne se uprav nad vodu, a djak mu onda pritr"ci iza ledja i tisne ga u vodu te se divljan utopi. Onda djak s mirom i s Bogom o'cera stoku i dodje zdravo ku'ci, ali bez popa.