Pregled Prvi Preth Sled Poslednji
Naslov: SVE, SVE, ALI ZANAT
Napomena: U Be"cu 1853., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
Podje nekakav car sa svojom "zenom i sa k'ceri da se "seta po moru na ladji.
Kad malo odmaknu od brijega onda dune vjetar pa ga baci "cak u nekakvu
zemlju dje se o njegovu carstvu ni"sta i ne "cuje (kao ni on o ovome "sto do
sad ni"sta nije "cuo ni znao). Kad izidju na suho, on nije smio ni kazati
da je car, a novaca nijesu imali sa sobom ni"sta, a ne znaju'ci nikaka
zanata, nijesu se mogli druk"cije hraniti nego se on najmi da "cuva seoska
goveda. Po"sto tu pre"zive tako nekolike godine, ugleda sin cara od one
zemlje njegovu k'cer, koja je bila vrlo lijepa i ve'c dorasla do udaje, pa
ka"ze svom ocu i majci da se drugom nikakom djevojkom ne 'ce o"zeniti do
k'ceri govedara iz toga i iz toga sela! Otac i mati i drugi dvorani stanu
ga odvra'cati da se prodje te sramote: kako bi on carski sin uzeo
govedarsku k'cer kod tolikijeh drugijeh carskijeh i kraljevskijeh k'ceri!
Ali sve za ludu; on ka"ze: "Ja nju, ja nijednu!" Kad ve'c vide da druk"cije
ne mo"ze biti, onda car po"slje jednoga svog vezira da javi govedaru da 'ce
car da mu uzme k'cer za sina. Kad vezir otide i javi to govedaru, a
govedar ga zapita: "Kakav zanat zna carev sin?" Vezir se upropasti: "Bog
s tobom, "coe"ce! kako 'ce carev sin znati zanat? "Sto 'ce zanat carevu sinu?
Zanate ljudi u"ce da se hrane njima, a carev sin ima zemlju i gradove."
Govedar ka"ze opet: "E, ako ne zna nikakva zanata, ja mu ne dam svoje
k'ceri." Vezir se vrati, te ka"ze caru "sta govori govedar. Sad postane
"cudo jo"s ve'ce. Oni su mislili da 'ce to za govedara biti najve'ca sre'ca i
dika "sto mu carski sin uzima k'cer, a on pita kakav zanat zna carev sin!
Car po"slje drugoga vezira, ali govedar ka"ze jedno te jedno: "Dok carev
sin" veli "ne nau"ci kakav godj zanat, i ne donese mi svoju rukotvorinu,
dotle nema ni"sta od prijateljstva!" Kad se i ovaj vezir vrati te ka"ze da
govedar ne da djevojke dok carev sin ne nau"ci kakav godj zanat (samo nek
je zanat), onda carev sin zadje po "car"siji da gleda kakav je zanat
najlak"se nau"citi. Hodaju'ci od du'cana do du'cana i gledaju'ci kako razli"cni
majstori rade, dodje na du'can dje se pletu rogo"zine, i to mu se u"cini
najlak"si zanat, pa ga po"cne u"citi i nau"ci za nekoliko dana, pa onda
oplete sam jednu rogo"zinu, te je odnesu govedaru, i ka"zu mu da je carev
sin nau"cio zanat, i da je to njegova rukotvorina. Govedar uzme rogo"zinu u
ruke, te je zagleda sa sviju strana, pa onda zapita: "Koliko to
vrijedi?" A oni mi ka"zu: ""Cetiri pare." "E!" veli "dobro! "cetiri pare
danas, "cetiri sjutra, to je osam, a "cetiri prekosjutra, to je dvanaest i
t. d. Da sam ja taj zanat znao, ne bih danas "cuvao seoskijeh goveda." Pa
im onda ka"ze ko je on i kako je tu do"sao; a ovi se onda obraduju jo"s
ve'cma "sto uzimaju djevojku od cara, a ne od govedara, i s najve'cijem
veseljem vjen"caju momka i djevojku i provedu svadbu; pa onda dadu ovome
caru ladje i vojsku, te otide preko mora i nadje svoju zemlju.
|
|