Napomena: U Be"cu 1853., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c

Jedna lisica umijesi od zemlje kola"ce, i ispekav"si ih nama"ze ih medom, pak onda tijem kola"cima dodje k tu"carima i zai"ste jedno tu"ce u njih, a ona njima da da medenijeh kola"ca. Tu"cari joj ne "s'cenu dati tu"ceta, nego joj ka"zu da ide k svinjarima, da 'ce joj oni dati prase. Onda ona otide k svinjarima i zai"ste u njih jedno prase, a ona njima da da medenijeh kola"ca. Svinjari joj ne "s'cenu dati praseta, nego je po"slju ka govedarima, da 'ce joj oni dati tele. Onda ona otide ka govedarima i zai"ste u njih jedno tele, a ona njima da da medenijeh kola"ca. Govedari joj ne "s'cenu dati teleta, nego je oprave ka konju"sarima, da 'ce joj oni dati "zdrijebe. Onda ona dodje i ka konju"sarima, pa zai"ste i u njih da bi joj dali jedno "zdrijebe za medene kola"ci'ce. Konju"sari joj dadu jedno "zdrijebe, a ona njima kola"ce, ali im dobro prikri"ci da ni po "sto ne lome kola"ca dok ona ne prijedje preko onog brda. Oni je poslu"saju, ali kad poslije prelome i zagrizu, vide da su kola"ci od zemlje i da ih je lisica prevarila, pak onda odmah za njom u po'ceru, ali ona bija"se ve'c daleko umakla na svojoj dobiti, te se oni vrate prazni i umorni natrag. Lisica do"sav"si svojoj ku'ci metne "zdrijebe u ko"saru, i stane ga timariti: svaki dan mu je donosila travice zelene i vodice studene, ali kad bi god polazila po travu i po vodu, svagda bi prikri"cila "zdrebetu da pazi na njezin glas i na njezine rije"ci: "Kobo, kobilice! otvori mi vrata: nosim ti studene vodice i zelene travice", pa ni na kakav drugi glas da ne otvora vrata na ko"sari. Jednom dodje vuk koji je vi"se puta slu"sao kako lisica "zdrebetu vi"ce da otvori vrata, pa stane i on svojim krupnijem glasom vikati: "Kobo, kobilice! otvori mi vrata: nosim ti studene vodice i zelene travice." Ali "zdrijebe pozna da to nije onaj tanki glas lisi"cin, pa mu ne "s'ce otvoriti, a vuk kad to vidi, sakrije se za sjek od ko"sare. Malo vremena za tijem postoji, al eto ti lisice s vodom i sa travom. Kako dodje pred ko"saru stane po obi"caju na vratima tanko govoriti: "Kobo, kobilice! otvori mi vrata: nosim ti studene vodice i zelene travice.'' "Zdrijebe poznav"si glas njezin odmah joj otvori, pak stane pripovijedati kako je neko dolazio i govorio kao i ona da mu otvori vrata, ali krupnijem glasom, i kako ono nije "s'celo otvoriti. Onda lisica re"ce: "Ne otvoraj ni po "sto na krupan glas, ve'c na vrlo tanak." Sjutradan kad lisica opet otide po vodu i travu, dodje vuk koji je za sjekom slu"sao sav njihov razgovor, pa se stisne "sto je ve'cma mogao i po"cne vrlo tankijem glasom: "Kobo, kobilice! otvori mi vrata: nosim ti studene vodice i zelene travice." Jadno "zdrijebe prevari se pa otvori vrata, a vuk njega za vrat te ga uvali i svega pojede, samo glavu i rep ostavi, pa onda otide a vrata se na ko"sari za njim zatvore kao "sto su i bila. Kad poslije dodje lisica, po obi"caju stane zvati: "Kobo, kobilice! otvori mi vrata: nosim ti studene vodice i zelene travice." Ali niti se ko javlja niti vrata otvora. Onda ona proviri kroz brvna i kad opazi u ko"sari samo glavu i rep od "zdrebeta, odmah se svome jadu dosjeti, te obije vrata i stave ridati i naricati nad mrtvom glavom "zdrebetom, a najposlije od te"ske tuge i "zalosti otide pa se umrtvi na putu. Malo za tijem udari onuda jedan "coek s kolima, i na"sav"si lisicu na putu digne je i baci u kola misle'ci kad dodje ku'ci da je odere. Ovaj je "coek imao u kolima u torbi tri sirca. Lisica koja se bila utajala, digne se polako pak izvu"ce sva tri sirca iz torbe, pa pobjegne s njima. Kad podobro umakne, a ona pojede dva sirca odmah, a tre'ci natakne na vrat, pa onda podje dalje. Idu'ci tako sukobi se s vukom, koji joj je "zdrijebe ujio, a vuk kad vidi u nje sirac zapita je otkuda joj, a ona mu odgovori da je izlokala iz vode. "A dje je ta voda?" zapita opet vuk, a lisica mu re"ce: "Hodi, ja 'cu ti pokazati." To bija"se oko pono'ci o u"stapu, i nebo bija"se vedro. Lisica dovede vuka na jednu vodu, i pokazav"si mu u vodi mjesec, re"ce: "Eno vidi"s koliki je sirac u vodi, nego lo"ci, pa 'ce"s ga izlokati kao i ja svoj "sto sam izlokala." Onda siromah vuk lo"ci, lo"ci, dok mu trgne voda nazad. Lisica mu onda jamu zatisne, pa mu re"ce: "Lo"ci, vujo, sad 'ce"s izlokati." A vuk siromah opet lo"ci, lo"ci, dok mu voda trgne i na u"si. Lisica mu zatisne "c u"si, pa mu opet re"ce: "Lo"ci, vujo, sad 'ce"s izlokati." A vuk siromah opet lo"ci, lo"ci, dok mu trgne voda na nos i na usta. Onda mu lisica zatisne i nos i usta, pa uzja"se nanj i re"ce da je bolesna i da ne mo"ze i'ci, ve'c da je on nosi. Jadni vuk po"cne je nositi, a ona otegne pjevati; "Bolan zdravu nosi, bolan zdravu nosi." I kad je ona ovo jednako ponavljala, zapita je vuk: ""Sta ti, teto, govori"s?" A ona mu ka"ze: "Ni"sta, vujo, bunacam." Pa opet udesi: "Bolan zdravu nosi, bolan zdravu nosi;" i tako jednako do pred jednu ku'cu u kojoj su bili svatovi. "Cuju'ci svatovi "sto lisica govori, izidju pred ku'cu i po"cnu hvaliti njezinu pjesmu, a ona im ka"ze da bi i bolje pjevala da ih ho'ce pustiti u ku'cu a za tijem i na tavan. Svatovi ih puste. Po"sto vuk s te"skom mukom iznese lisicu na tavan, koji je bio od ljese, ona onda otvori sve jame vuku, i izlije se sva voda iz njega te polije dolje svatove. Svatovi polete na tavan, lisica sko"ci s tavana i ute"ce, a jadnoga vuka svega isprebijaju. Kad se poslije sastanu vuk i lisica, zapita jedno drugo kako ute"ce; vuk odgovori da je sav isprebijan i da je jedva utekao; tako i lisica re"ce. Sad lisica pozove vuka da preskakuju preko jedne sto"zine sijenske, koja je ondje blizu bila. Vuk je i to poslu"sa naopako po sebe. Po"sto nekoliko puta presko"ce, re"ce lisica vuku da dobro ne preskakuje, da preve'c na stranu ska"ce, a ne upravo iznad sto"zine. Onda on podje da presko"ci upravo iznad sto"zine, te se na nju nabode. Lisica vide'ci to obeseli se vrlo i re"ce vuku: "Mi"ci, vujo, mi"ci, sad 'ce"s sa'ci." A vuk mi"cu'ci do'cera do dna sto"zine; onda ga ona ostavi svete'ci mu se: ,Odavno ja oko tebe derem opanke; jer si ti moje "zdrijebe ujio."