Napomena: U Be"cu 1870., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c

Bija"se jedan car, i imadja"se tri sina i tri 'cerke. Kad ga ve'c starost obuzme, dodje vrijeme da umre. Na smrti dozove sinove i "s'ceri svoje, pa sinovima preporu"ci da svoje sestre dadu za onoga koji prvi dodje i zaprosi ih. "Podajte" re"ce "tako ne bili prokleti." Potom car umre. Poslije njegove smrti stane zeman po zemanu, dok na jednu no'c stane neko na vratima lupati, zadrma se cijeli dvor, neka huka, vriska, pjevanje, sijevanje, bi rekao sama vatra oko dvora sipa. U dvoru se popla"si"se i stanu od straha drktati. Na jedan put neko progovori "otvorite, carevi'ci, vrata". Na to veli najstariji sin carev: "Ne otvarajte!" Srednji re"ce: "Ne otvarajte nipo"sto." Ali najmladji re"ce: "Ja 'cu da otvorim vrata" pa sko"ci i vrata otvori. Kako vrata otvori, ne"sto udje u dvor od "cega nijesu mogli vidjeti drugo ni"sta osim vatre da sipa, pa progovara: "Ja sam do"sao da vam prosim sestru najstariju, i to sad ovaj "cas da je vodim, jer ja ne "cekam, niti 'cu vi"se do'ci da je prosim, pa mi sad odgovor dajte, ili je date ili ne date, ho'cu da znam." Veli najstariji brat: "Ja je ne dam. Kako 'cu je dati, kad ne znam "sta si i od kuda si no'cas do"sao, ho'ce"s odmah da je vodi"s, pa ne znam ni dje bi i"sao sestri u pohode." Srednji veli: "Ja ne dam sestre no'cas da se vodi." Ali najmladji veli: "Ja je dam, ako je vi ne date; zar ne znate "sto je na"s otac kazao?" pa sestru uvati za ruku i daju'ci je re"ce: "Neka ti je sretna i "cestita!" Kad im sestra preko praga predje, svi u dvoru padnu po zemlji od straha, seva, grmi, tutnji, puca, vas se dvor stane ljuljati, no to prodje, i sjutra osvane dan. Kako svane, oni odmah stanu gledati, da l' ima kakoga god traga, kud je ona sila i"sla od dvora carskog, ali se ni"sta znati ne more; nigd\je nikakoga traga ni glasa. Druge no'ci u isto vrijeme stane opet onaka sila, huka i piska oko dvora carskog, i neko po"cne na vratima govoriti: "Otvor', carevi'ci, vrata." Oni se prepanu i otvore vrata i neke sile strahovite po"cnu govoriti: "Dajte djevojku srednju sestru, mi smo do"sli da je prosimo." Veli najstariji brat: "Ja je ne dam." Srednji veli: "Ja ne dam sestre na"se." Ali najmladji veli: "Ja je dam; zar ne znate vi"se "sto je otac na"s rekao?" pa uzme sestru za ruku i daju'ci je re"ce: "Na, neka vam je sretna i "cestita!" I ona sila s djevojkom otide. Sjutra dan kako svane, otidu bra'ca oko dvora i dalje, pa tra"ze traga da l' se "stogodj znati mo"ze, kud je ona sila oti"sla, ali ni"sta na ovom svijetu nije se moglo doznati kao da nije ni dolazila. Tre'ce no'ci u ono isto doba opet se zatrese iz temelja dvor od velike sile i tutnjave, i neki glas povi"ce: "Otvori vrata!" Carevi sinovi sko"ce i otvore vrata, udje neka sila pa povi"ce: "Dodjosmo da prosimo va"su najmladju sestru." Stariji i srednji brat povi"cu: "Ne damo je ove tre'ce pono'ci, zaista moramo bar za ovu najmladju sestru znati, kud je dajemo i za koga je dajemo, da je moremo pohoditi kao sestru svoju." Na to re"ce brat najmladji: "Ja je dajem, ako je vi ne date; zar ste zaboravili "sta je otac na smrti nama preporu"cio, to nije davno bilo." Pa djevojku za ruku, govore'ci: "Na, vodi je, pa neka ti je sretna i vesela!" a ona sila onog "casa otide s velikom hukom. Kad sjutra dan svane, bra'ca se vrlo zabrinu "sto se u"cini s njihovijem sestrama. Po"sto prodje dosta vremena, stanu se bra'ca jedan put medju sobom razgovarati: "Mili Bo"ze, da "cuda velikoga? "sta se u"cini s na"sijem sestrama kad ne znadosmo ni traga ni glasa, kud odo"se i za koga se udado"se. Najposlije jedan drugome re"ce: "Da idemo sestre na"se potra"ziti." I odmah stanu se opremati sva tri brata, uzmu novaca za puta, pa podju tra"ziti sestre svoje. Tako putuju'ci zaidju u jednu planinu i cijeli dan putova"se. Kad se mrak uvati, oni se dogovore da im treba vodu imati dje budu zakona"cili, pa to i u"cine; dodju jednom jezeru pa tu konak u"cine i sedu ve"cerati. Kad po"cnu lijegati da spavaju, onda re"ce najstariji brat: "Vi spavajte, a ja 'cu stra"zu "cuvati." Tako oni dva mladji brata zaspe a najstariji ostane stra"zu "cuvati. Kad bude neko doba no'ci, zaljulja se jezero, on se jako prepane, kad vidi da ne"sto od sredine ide upravo njemu: to je bila a"zdaha strahovita sa dvije u"si, pa juri"s na njeg u"cini, no on potegne no"z i udari je i glavu joj odsije"ce, pa u"si obadvije odsije"ce i k sebi ih u d"zep ostavi, trupinu i glavu baci u vodu natrag. U tom svane; ali bra'ca jo"ste spavaju, ni"sta nijesu znali "sta je najstariji brat u"cinio. On ih probudi a ne ka"ze im ni"sta, otale se podignu i stanu putovati dalje. Kad se mrak po"cne pribli"zavati, stanu oni jednako govoriti da treba djegodj blizu vode zano'citi, i sami se upla"se, jer su zai"sli u neke opake planine; dodju jednome malom jezeru, tu reku no'citi; nalo"ze vatru i "sto su imali ve"ceraju, potom po"cnu da legnu spavati. Tada veli onaj srednji brat: "Vi spavajte, ja 'cu no'cas "cuvati stra"zu." Oni dva zaspe a on ostane da "cuva stra"zu. Ujedanput br"cak udari iz jezera, kad ima"s "sta i vidjeti! a"zdaha sa dvije glave, pa juri"s, da ih sva tri pro"zdere; ali on sko"ci i povadi no"z, do"ceka a"zdahu i odsije"ce joj glave obadvije; potom odsije"ce u"si i sebi ih u d"zep ostavi, a ostalo baci u jezero. No bra'ca za to ni"sta ne znaju, jer oba spava"se do bijele zore. Kad se svane, onda srednji brat povi"ce: "Ustajte, bra'co! svanulo se" a oni odmah sko"ce, opreme se i podju dalje putovati, ama nijesu znali ni dje su ni u kojoj zemlji. Velik strah ih popadne da u onoj pustinji od gladi ne poskapaju, pa se stanu Bogu moliti da bi se pusta sela, varo"si oli ma koga vidjeti moglo, jer ve'c tre'ci dan vrlja"se po istoj pustinji i nigd\je kraja ni konca vidjeti ne mogo"se. Najposlije dodju porano opet kod jednog velikog jezera, i dogovore se da dalje ne putuju, nego tu kod jezera da preno'ce, "jer" vele "mo"ze biti, ako dalje odemo, da vode ne nadjemo dje bi mogli zano'citi" pa tako tu i ostanu. Nalo"ze vatru veliku, ve"ceraju i spreme se da legnu spavati. Onda najmladji brat re"ce: "\Spavajte vas dvoje, no'cas 'cu ja stra"zu "cuvati", te takoj ono dvojica legnu i zaspe, a najmladji najbolje gleda"se oko sebe i "cesto na jezero o"ci obra'ca"se: prodje neko doba no'ci, dok se sve jezero stade ljuljati, pljusak od jezera udari po vatri i zagasi je polovinu, on potegne sablju pa stane do same vatre, al' eto se pomoli a"zdaha sa tri glave, pa na bra'cu juri"si, da ih sva tri pro"zdere. No najmladji brat bude juna"cka srca, ne budi bra'cu svoju, nego srete a"zdahu pa je udari triput i sve tri joj glave odsije"ce, potom odmah u"si odsije"ce i ostavi ih sebi u d"zep, a trupinu baci u jezero. Dok je on to "cinio, vatra se od onog velikog pljuska ugasila sa svijem.