Napomena: U Be"cu 1870., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c

Onda on ne imaju'ci "cim vatru za"ze'ci a bra'cu ae hote'ci buditi, podje malo u pustinju, ne bi l' "stogodj vidjeti mogao, ali nigd\je ni"sta. Najposlije popne se na jedno drvo visoko, pa kad izadje u vrh drveta, pogleda na sve strane ne bi l' "stogodj vidjeti mogao; gledaju'ci tako dugo opazi vatru da se sjaji, pa mu se u"cini to blizu, skine se sa drveta, pa podje da vatru donese i kod bra'ce nalo"zi. Tako je dugo i"sao, sve mu se "cinilo blizu, kad na jedanput dodje u jednu pe'cinu, u pe'cini gori velika vatra i tu ima devet divova, pa natakli dva "coeka te ih peku uz vatru, jednog sa jedne a drugog sa druge strane vatre, a na vatri stoji jedna oranija velika puna isje"cenijeh ljudi. Kad to carev sin vidje, jako se prepane, bi se vratio, ama se ne mo"ze, nema se kud kamo. Onda povi"ce: "Dobar ve"cer, moja dru"zino, ja vas tra"zim odavno." Oni ga dobro do"cekaju i reku mu: "Bog ti pomogao, kad si nam drug." On odgovori: "Va"s dovijeka ostajem i za vas 'cu moj "zivot dati." "He" vele "kad ti misli"s na"s drug da bude"s, ho'ce"s li ti ljude jesti, i s nama u "cetu i'ci?" Odgovori carevi'c: "Ho'cu, "stogodj vi radite, to 'cu i ja raditi." "E vala, dobro kad je tako, sjedi" pa svi posjedaju oko vatre, skinu onu oraniju, povade onda meso pa po"cnu jesti. "Snjima i carevi'c jede, ama im o"ci zavaraje pa baca meso preko sebe, tako i pe"cenje pojedu sve; pa onda reko"se: "Hajde da idemo u lov, jer sjutra treba jesti." Otale podju svi devet i carevi'c deseti. "Hajde" vele mu "ovd\je ima jedan grad i u njemu car sjedi, otale se mi ranimo ve'c ima tome vi"se godina." Kad se blizu grada primaknu, onda izvade dvije jele s granama iz zemlje pa ih ponesu sa sobom, a kad dodju do grada, jednu jelu prislone uz bedem i povi"cu carevi'cu: "hajde" vele "ti penji se gore na bedem da ti ovu drugu jelu dodamo, pa je uzmi za vrh i prebaci je u grad, a vrh joj zadr"zi: kod sebe, da se skinem o niz nju dole u grad." On se popenje pa onda re"ce njima: "Ja ne znam "sto 'cu, nijesam ovd\je uvje"zbao ovo mjesto, ne umijem je preturiti, no hodite koji od vas da mi poka"zete kako 'cu je preturiti." Jedan se od divova ispenje, uvati za vrh od jele i preturi je u grad a vrh joj zadr"zi kod sebe. Kad se on tako namjesti, onda carev sin trgne sablju pa ga dohvati po vratu te mu odsje"ce glavu, a div pane u grad unutra, onda on re"ce: "E sad hajte po jedan redom da vas ja ovamo spu"stim." Oni ne znaju'ci "sto je sa onijem gore na bedemu bilo, podju jedan po jedan, a carevi'c nji sve po vratu, dok sve devet posije"ce pa se skine niz jelu, i polako sidje dole u grad, onda podje po gradu unakrst, ali nikog "ziva da "cuje, sve pusto! Sam u sebi pomisli: ba"s su to sve divovi izkorijenili i ponijeli! pa onda dugo po gradu tumaraju'ci, nadje jednu kulu zdravo visoku, i vidi dje u jednoj sobi svije'ca gori, on otvori vrata pa uz kulu te u sobu. Kad tamo al' ima "sta i vidjeti! soba ukra"sena zlatom i svilom i kadifom, u njoj nema nikoga do jedne djevojke, a ta djevojka le"zi na jednom krevetu pa spava. "Cim carevi'c udje u sobu, otmu mu se o"ci gledati djevojku, kaka je vrlo lijepa. U isto vrijeme smotri da ide jedna velika zmija niz duvar, tako se pru"zila da joj je glava vi"se glave djevoj"cine bila blizu pa se izdigne i u jedan put djevojku u "celo medju o"ci da ujede; onda on pritr"ci pa povadi mali no"z, i pribode zmiju u "celo uz duvar, pa onda ovako progovori: "Da Bog da da se ovaj moj no"zi'c neda nikom izvaditi bez moje ruke," pa onda pohita da se natrag vrati. Predje preko bedema, uz jelu se ispenje i niz jelu sidje na zemlju; kad dodje u pe'cinu dje su divovi bili, uzme vatre pa potr"ci i dodje bra'ci dje ih jo"s zastane da spavaju. On vatru nalo"zi, a sunce ograne i svane se, onda on bra'cu izbudi te ustanu i tako podju dalje. Istog dana naidju na put koji vodi tome gradu. U tome je gradu "zivljeo jedan silan car koji je svakoga jutra i"setao u grad i tu"zno suze proljevao, "sto mu narod u gradu od divova strada i pojeden bi, pa se sve bojao da mu i 'cerka jednom ne bude pojedena, zato porani istoga jutra pa stane gledati po gradu, a grad opustjeo, ve'c je malo i naroda jo"s ostalo, jer su sve divovi pojeli, pa ode tamo amo po gradu, kad na jedan put vidi neke jele onako "citave iz zemlje izvadjene pa uz bedem prislonjene, a kad dodje bli"ze, ima "cudo i vidjeti: devet divova ba"s onijeh krvnika gradskijeh a njima svijema glave posje"cene. Kad car to vidi, jako se obraduje, a svijet se skupi i Boga stane moliti za zdravlje onoga koji ih je posjekao. U isto vrijeme dodjo"se i sluge iz dvora carskoga i jave caru, kako je "s'cela zmija da njegovu 'cerku ujede. Kako to car "cuje, odmah otide u dvor pa upravo u onu sobu svojoj "s'ceri, kad tamo, vidi zmiju pribodenu uz duvar, pa "s'ca"se sam no"z da izvadi iz duvara, ama nije mogao.

Onda car u"cini zapovijest na sve strane po njegovom carstvu i oglasi: ko je divove pobio i zmiju pribo, neka dodje da ga car obdari velikijem darom i da mu "s'cerku za "zenu dade; to se oglasi po cijelome carstvu njegovom i car zapovjedi, da se glavne mehane po velikim drumovima postave, pa svakoga putnika da pitaju, nije li doznao, ko je divove pogubio, pa kad koji "cuje za tog "coeka, da caru javi, a taj "coek neka br"ze na mu"stuluk ode caru, da ga car obdari. To se tako po carevoj zapovjesti i u"cini, mehane postave na glavne drumove i svakog putnika pitali bi i za to kazivali mu. Poslije nekog vremena ovi trojica carski sinovi tra"ze'ci sestre svoje dodju u jednu od tijeh mehana da zano'ce te u"cine tu konak, a poslije ve"cere dodje mehand"zija i u razgovoru "snjima stane se faliti, "sta je on juna"stva po"cinio, pa onda zapita njih: a jeste li i vi "stogodj u"cinili do sad? Onda otpo"cne najstariji brat govoriti: "Kad sam po"sao s mojom bra'com po ovom putu, prvu no'c kad smo do"sli kona"citi kod jednog jezera u nekoj velikoj pustinji, kad bra'ca moja oba spavahu a ja "cuvah stra"zu, najedanput a"zdaha podje iz jezera da nas pro"zdere, a ja onda povadim no"z i odsije"cem joj glavu: ako se ne vjerujete, evo joj uveta od glave", pa izvadiv"si i na sto ih baci. Kad to "cu onaj srednji brat, i on re"ce: "Ja sam kad sam "cuvao stra"zu na drugom konaku posjekao a"zdahu od dvije glave: ako se ne vjerujete, evo uveta od obje glave", pa izvadi u"si i njima ih poka"ze. Onaj najmladji 'cuti. Po"ce ga mehand"zija pitati: "Bogme, mom"ce, tvoja su bra'ca junaci, a da "cujemo, jesi li i ti "stogodj u"cinio od juna"stva?" Onda najmladji otpo"ce da kaziva: "I ja sam ne"sto malo u"cinio kad smo zano'cili onu no'c kod jezera u pustinji, vi ste, bra'co, spavali, a ja sam "cuvao stra"zu; kad bi neko doba no'ci, zaljulja se sve jezero i izadje troglava a"zdaha i "s'ca"se nas da pro"zdere, onda ja povadim sablju i glave joj sve tri odsije"cem: ako ne vjerujete, evo "sest uveta od a"zdahe." Tome se i sama bra'ca za"cude, a on nastavi kazivati: "U tome se vatra ugasi, a ja podjem da vatre potra"zim. Tumaraju'ci po planini nadjem u jednoj pe'cini devet divova", i tako im sve po redu ka"ze "sto je u"cinio, i svi se tome "cudu za"cudi"se. Kad to mehand"zija "cuje, br"ze potr"ci i caru sve javi, a car mu dade mnogo novaca, pa br"ze po"salje svoje ljude da sva tri careva sina njemu dovedu. Kad oni izidju pred cara, car zapita najmladjega carevi'ca: "Jesi li ti sve to "cudo u ovome gradu po"cinio, divove isjekao i "s'cer moju od smrti sa"cuvao?" "Jesam, "cestiti care." odgovori najmladji carevi'c. Onda mu car dade svoju "s'cer za "zenu, i dopusti mu da je on prvi do njega u svome carstvu, a onoj dvojici starije bra'ce re"ce car: "Ako ho'cete, i vas ho'cu o"zeniti, pa vam dobre dvore sagraditi", no oni njemu ka"zu da su o"zenjeni obojica, i cijelu mu istinu otkriju, kako su po"sli da sestre svoje tra"ze.