Napomena: U Be"cu 1870., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c

Bio jedan car, pa imao tri sina. Kad mu sinovi dorastu do "zenidbe, onda im on zapovedi da se popne svaki na kulu, pa da s kule zastreli: gde koga padne strela, odande 'ce mu dovesti devojku. Sinovi poslu"saju oca, pa kad zastrele starija dvojica, strele im padnu u dva grada; a kad najmladji zastreli, njegova se strela izgubi, pa je stanu tra"ziti ma sve strane, i nikako da je nadju; najposle nagaze na nekaku bunarinu, kad tamo u bunarini jedna velika "zaba, i kod "zabe strela najmladjega careva sina. Br"ze bolje jave caru kako su na"sli strelu, a car, kad "cuje, odmah dovede devojke iz ona dva grada za dva starija sina, a za najmladjega donese onu "zabu, pa ih ven"ca i u"cini veliko veselje. Kad bude vreme, svedu mladence, starija dva brata svedu s njihovim devojkama. a najmladjega sa "zabom. Po"sto ih svedu, ali iz one "zabe izidje krasna devojka, "sto je nigde u carstvu nema, samo "zablja ko"za ostane na zemlji, a kad bude ujutru, devojka opet udje u "zablju ko"zu, i tako sve danjom "zaba a no'com devojka. Posle nekoliko dana zapita ga mati: "\Za Boga, sinko, kako ti je s onim gadom?" A on joj ka"ze: "E moja mati, da ti vidi"s kakva je to lepota, izvu"ce se iz one ko"suljice, pa je onda devojka "sto je nigde pod nebom nema." Onda mu re"ce mati: "\Za Boga sine, pa da je oprostimo. Dove"ce ukradi ko"suljicu pa metni na pend"zer, a ja 'cu je polako uzeti s pend"zera pa 'cu je baciti u pe'c neka izgori." On poslu"sa mater; kad bude u ve"ce, i od "zabe izidje devojka, on joj ukrade ko"suljicu, pa metne na pend"zer, a mati dodje pa je uzme i baci u pe'c, te izgori. Kad pred zoru ustane devojka pa stane tra"ziti ko"suljicu da se pretvori "zaba, ali ko"suljice nema, i tako ona ostane devojka. Kad ujutru svane, izidje ona na polje, kad je vide, svi se za"cude: ne mogu da se naglede take lepote. Kad dodje prva nedelja, otide carica sa svojim snahama u crkvu; kad izidju iz crkve, sav narod stao pa gledi kakva je to lepota; za caricu niko ni mukaet. Onda po"cne zlobiti carica najmladjoj snasi svojoj, pa kako otide u dvor, odmah re"ce caru: "Ja ne 'cu s tobom hleba jesti, ako toga najmladjega sina ne istera"s iz dvora." Car je stane bla"ziti, i jedva je malo umiri. Kad dodje nedelja, opet carica otide sa svojim snahama u crkvu; pa kad izidje iz crkve, sav narod stao pa gleda najmladju carevu snahu, i "cudi se takoj lepoti. Onda carica kako otide ku'ci, odmah na cara: "Ili on iz dvora, ili ja. Kad car vidi da se nema kud ni kamo, dozove najmladjega sina, pa mu re"ce: "\Sinko! ja "cujem da se ti hvali"s da mo"ze"s jednim rupnjakom proje sto bravaca nahraniti." On se siromah stane krstiti govore'ci, da on to nije nikad ni pomislio. Ali car ni pet ni devet nego: "Ako to ne uradi"s, na tebi nema glave." Onda on siromah otide pla"cu'ci k "zeni svojoj, a ona ga zapita "sto pla"ce, a on joj ka"ze sve "sta je i kako je. Onda mu ona re"ce: "Ne boj se ni"sta, idi na onu bunarinu, gde ste mene na"sli, pa se nadnesi nad nju pa vi"ci: ""Sura, "sura." On 'ce se odazvati pa 'ce te pitati "sta 'ce"s, a ti mu ka"zi sve "sta ti je otac kazao." On poslu"sa "zenu svoju, otide na bunarinu pa stane vikati: ""Sura, "sura." A "sura se odzove iz bunarine: ""Sta 'ce"s?" a on mu se potu"zi kako ho'ce otac da ga pogubi, ako jednim rupnjakom proje sto bravaca ne nahrani. Onda mu "sura re"ce: "Po"cekaj malo," pa mu izbaci jednoga svinjara pa mu re"ce: "Ti samo jedan rupnjak izvadi iz ambara, pa se onda ne staraj, svinjar 'ce vu'ci koliko god ustreba, a niko ga ne 'ce videti." Carev sin uzme svinjara, pa s njim ku'ci. Kad dodje ku'ci, a svinje gladne ci"ce po dvoru, "cekaju da im se da jesti, i sav dvor izi"sao da vidi "sta 'ce biti. Onda najmladji carev sin otvori ambar pa iznese jedan rupnjak proje, te uspe svinjama; svinje jedu a onaj svinjar jednako dosipa, a niko ga ne vidi. Car ostane "cude'ci se, gde se nasiti"se sto bravaca od jednoga rupnjaka proje. Onaj svinjar posle otide svojim putem.

Posle nekog vremena opet car dozove najmladjega svojeg sina, pa mu re"ce: "Ja "cujem, gde se ti hvali"s da mo"ze"s napojiti sto volova jednim kablom vode." On se siromah upropasti i stane se odgovarati, da to nije nikad ni pomislio. Ali mu se car ne dadne mnogo odgovarati, nego mu re"ce: "Ako to ne uradi"s, na tebi nema glave." Onda on siromah otide ku'ci pla"cu'ci, a "zena kad ga vidi gde pla"ce, zapita ga "sto pla"ce, a on joj pripovedi kako ga na novo otac bedi. Onda mu ona re"ce: "Idi opet na onu bunarinu pa vi"ci: ""Sura, "sura," a on 'ce se srditi i re'ci 'ce ti: "Aratos ti i takoga zeta," a ti mu ka"zi: "Nevolja me tera," pa mu pripovedi sve "sta je i kako. On poslu"sa "zenu svoju, otide na bunarinu, i stane vikati: ""Sura, "sura!" a "sura mu se srdito odzove: "Aratos ti i takoga zeta, "sta 'ce"s opet?" A on mu odgovori: ""Sura, nevolja me tera, otac mi zapovedio da jednim kablom vode sto volova napojim " Onda mu "sura re"ce: "Po"cekaj malo." Te mu izbaci jednoga govedara, pa mu re"ce: "Ti samo jedan kabao izvuci iz bunara, pa uspi u valov, posle nemaj brige, ovaj 'ce govedar vu'ci koliko god ustreba, a niko ga ne 'ce videti." On zahvali "suri, pa uzme govedara, pa s njim ku'ci; kad tamo, a volovi dre"zde oko valova, "cekaju da im se da voda, i sav dvor izi"sao da vidi "sta 'ce biti. Onda najmladji carev sin izvu"ce kabao vode, pa uspe volovima u valov: volovi piju, a onaj govedar jednako doliva, a niko ga ne vidi. Car ostane "cude'ci se, gde se napoji sto volova od jednoga kabla vode. Onaj govedar posle otide sam svojim putem.

Posle nekoga vremena opet dozove car najmladjega sina, pa mu re"ce: "Ja "cujem da se ti hvali"s da mo"ze"s dovesti gvozdena "coveka." On se siromah stane odgovarati, da to nije nikad ni pomislio, ali car: "Ni re"ci vi"se; nego ako to ne uradi"s, na tebi nema glave." Onda on siromah otide k "zeni svojoj pla"cu'ci, a "zena kad vidi gde pla"ce, pita ga: ""Sto pla"ce"s?" A on joj ka"ze "sta je i kako. Onda mu ona re"ce: "Idi opet na bunar, pa vi"ci: ""Sura, "sura," on 'ce se odazvati i srdi'ce se pa 'ce ti re'ci: "Aratos i takoga zeta." Ali ti mu ka"zi: "\Za Boga! nevolja me tera!" pa mu pripovedi sve redom." On poslu"sa "zenu, otide na bunar, pa stane vikati: ""Sura, "sura!" On se srdito odzove: "Aratos i takoga zeta, "sta 'ce"s opet?" A on mu odgovori: "\Za Boga, "sura, nevolja me tera; i"ste otac da mu donesem gvozdena "coveka, da se s njime razgovara." Onda mu "sura odgovori: "Po"cekaj malo; sad 'cu ja iza'ci, ali se nemoj prepadati ni straviti." Kad malo "cas, ali eto ti gvozdena "coveka. Veliki je, stra"san je! vu"ce bud"zu za sobom, sve ore zemlju, ide za njim brazda kao da osam volova ore. Kad car izdaleka ugleda gde ide gvozden "covek, on se popla"si, te zatvori dvorove, pa pobegne na gornje "cardake, i zatvori se. Kad dodje gvozden "covek, stane lepo na vratima lupati da mu otvore, a kad vidi da niko ne otvora, on bubne pesnicom u vrata, a vrata se odmah na dvoje raspadnu, tako otvori redom sva vrata i dodje pred cara. Kad dodje pred cara, zapita ga: ""Sta si me zvao?" A car 'cuti kao nem. "Ta "sta ti ima"s sa mnom." re"ce gvozden "covek, pa ga zvrcne u "celo, a car odmah du"su ispusti. Onda gvozden "covek uzme zeta svoga pa ga postavi za cara, i tako je najmladji sin sa svojom "zenom carovao do svoga veka.