Pregled Prvi Preth Sled Poslednji
Naslov: Vilina gora
Napomena: U Be"cu 1870., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
Imao Nekakav bogati "covjek jedinka sina, pa othraniv"si ga do oru"zja
po"slje ga po svijetu da te"ce, ali ne te"ce da aspri ste"ce nego da ste"ce
pameti, i da vidi idu'ci po svijetu kako se trudio "zivi i kako se valja
mu"citi da se ovoga kratkoga. vijeka po"steno "zivi, i dade mu nekoliko
aspri "sto 'ce mu dosta za put biti. Kad ga opremi, mnoge mu stvari
preporu"ci a najvi"se da "cuva novac, pak ga s blagoslovom otpusti. Idu'ci
ovaj mladi'c po svijetu dodje u nekakav grad gd\je vidi da jednoga "covjeka
vode na vje"salo. On se za"cudi pak pritr"cav"si zapita "sta je skrivio ovi
siromah "covjek te ga na smrt osudi"se, a neki mu odgovori: "Ovi je "covjek
du"zan mnozinji, i ne imaju'ci otkuda da sve svakome isplati, po zakonima
ovoga mjesta zaslu"zio je smrt." On "cuv"si ovo zapita sudnike: "Gospodo!
jeli mogu'ce da ja toga "covjeka od smrti otkupim, i da platim "sto je
du"zan?" Oni mu odgovore: "\Za "sto ne! plati toliko i toliko pa evo ti
"covjeka da od njega "cini"s "sto ho'ce"s." On izvadi sve ono novaca "sto ima"se
pa najposlije sve haljine do ko"sulje, i kad namiri koliko je trebalo,
sudnici mu dado"se "covjeka, te on s njim po svijetu prose'ci od vrata do
vrata. Jednu ve"cer le"ze'ci zajedno ova dvojica, re"ce otkupljenik: "Meni se
dodijalo ve'c ovako "zivjeti, a jo"s mi je "zalost vi"sa tebe gledaju'ci dje s
mene strada"s, nego hajdemo u vilinu goru, tamo 'cemo na'ci jednu moju
posestrimu i ona 'ce nam kazati na"cin kako 'cemo obojica obogatiti."
Mladi'c pristane na ovo i upute se k vilinoj gori sve stranputicama
nekijem, kalauze'ci otkupljenik a mladi'c sustopice za njim, dok tako dodju u
nekaku goru, kojoj vrh do mjeseca dotica"se, a listovi joj zlatni bjehu a
stabla srebrna, a usred nje vidja"se se veliki plam i dim od ognja. Mladi'c
vide'ci to prepadne se i upita svoga druga: ""Sta je ovo? kakovo je ovo
"cudo." A on mu odgovori: "Ne boj se, ovo je sve moje posestrime i njezine
matere, pa i na"se, samo teke znadi da se mi dvojica ne mo"zemo njima na
jedan put iznenada javiti, nego ja otidoh k njima da im se javim i da im
ka"zem da smo do"sli k njima da s njima "zivimo, a ti me pri"cekaj ovdjen pod
ono drijevo, te je od suhoga zlata a perja su mu biserna; ma pazi, bez
velikoga svoga "cuda nemoj pisnuti rije"ci jedne doklen se vratim opet k
tebe, jer je ovo drvo sviju vila, ispod njega se kupe ljeti te na djerdjeve
vezu, pak ako kakva mladi'ca opaze u ovu goru u oni "cas o"cima ga zatrave
i u kaku godj ho'ce "zivinu obrnu." Ovo izrekav"si nestade ga kao da ga
zemlja pro"zdrije. Mladi'c stoje'ci ondje dosadi mu se "cekati te po"cne tam
amo kroz goru "setati se dok nabasa na nekakvo kolo krilatijeh djevojaka,
pa se prikri da ih gleda i slu"sa kako pjevaju, ali njegovom nesre'com
opazi ga kolovodjica te ga o"cima zatravi i u oni "cas ostade nijem i
slijep. Tada se prepade te od straha i velike "zalosti stade vikati i
plakati, dok evo ti odnekud dole'ce na krilima predanj oni "covjek, uhvati
ga za ruku i re"ce: "Ne boj se, "sto ti je?" A on mu rukama poka"ze da je
oslijepio i onijemio. Tada oni "covjek kad to vidje, izvadi iza pasa
nekaku malu zlatnu sviralicu, pa se pripe na jedno drvo i po"ce u nju
zvi"zdjeti, dok evo ti sa sviju strana vila i vilenika, ovoga "covjeka
bra'ce i sestara, pobratima i posestrima, toliko da im broja ne bje"se, te
po"ce"se po gori brata nekake ljekovite trave, pa dado"se mladi'cu da pije, a
drugom mu opet namaza"se o"ci, te u oni isti "cas ste"ce vid o"cinji i
razgovor deset puta ljep"si i bolji nego li je prijed imao. Po tom ga
primi"se u svoje dru"stvo, i o"zeni"se ga, te ste"ce silno blago i ima lijep
porod. Ali kad ve'c ostari, pokaja se gospodu Bogu, povrati se svome
domu, i jedva "ziva zate"ce svoga roditelja, te se s njim oprosti i ukopa
ga, te do a smrti "zivje kao pravi hri"s'canin, ali opet doklen je godj
"zivio svakoga je ljeta po jedan put u onu goru hodio te se s dru"zinom
sastajao i pozdravljao.
|
|