Napomena: U Be"cu 1870., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c

Nekakav kralj zaprosi za svoga sina u drugoga kralja "s'cer, i po"slje mu knjigu i"stu'ci djevojku i uz knjigu obilje"zje na djevojku. Kad kralju knjiga dodje i vidi "sta mu pi"se, on re"ce poslaniku: "Ja ti, prijatelju, ne mogu ni"sta odgovoriti, dok ne pitam djevojke." Po tom oti"sav"si k svojoj k'ceri ka"ze joj, kako je ta i ta kralj prosi za svoga sina i poslao prsten za obilje"zje, "nego" veli ""sta 'cu mu odgovoriti?" A ona re"ce ocu: "Odgovori mu: ako mi ne donese tri prstena jedan od zvijezda, drugi od mjeseca a tre'ci od sunca, ja ga ne 'cu." Kralj ka"ze sve ovo poslaniku i pristavi: "Pozdravi svoga kralja, i zahvali mu od mene na pitanju i moli ga, da mu ne bude "zao na odgovor moje samosione "s'cere, ele joj ne mogu ni"sta." Poslanik se vrati i ka"ze svojemu kralju, "sta je i kako, a kralj se ra"zljuti i stane misliti, kako bi dobavio ova tri prstena, pa najposlije turi glas po svemu svijetu: ko mu dobavi ova tri prstena, da 'ce mu dati polovinu kraljevine svoje ili blago nebrojeno. Ali sve zafajdu. Najposlije kraljev sin padne u veliku "zalost, i ve'c "s'ca"se od jada da se ubije, kad tumariv"si onako zadje u nekaku planinu i nabasa na jednu babu, dje ukraj puta sjedi. On joj nazove pomoz' Bog, a ona mu prihvati: "Bog daj budi, nesretnji pa sretnji i presretnji sine!" Kraljev sin kad ovo "cu, on se za"cudi i upita je, "sta 'ce ovo re'ci, a ona odgovori: "Ti si bio propao, ali si nai"sao na ljekara, koji 'ce te ako Bog da od te muke izbaviti." Tada on po"ce da joj kazuje, "sta mu je, a ona mu ne dade, nego zavika: "Dosta, dosta, ja znam "sto ti je, nego uzmi ovu travu "sto mi je u njedrima, te je u svoja njedra stavi; ra"s"ce"sljaj mi kose i pu"sti mi polovicu sprijed a polovicu niz ple'ci, pak do dove"ce ostani ovdjen kod mene." On je poslu"sa: uzme joj travu iz njedara i stavi u svoja njedra, pa rasplete joj kosu koja pade po dolini sva crna kao ugalj, samo djedje koja sijeda. A kad bi ispred ve"cera, re"ce baba kraljevu sinu: "Prvu zvijezdu kad ugleda"s, izvadi tu travu iz njedara i reci: daj mi Bo"ze prsten." On tako i u"cini, i tek "sto izre"ce "sto mu je rekla, zvijezda se uzigra, te predanj prsten pade i u njemu ona ista zvijezda. Po tom re"ce mu baba, da pazi kad izidje iza gore mjesec, pa da isto u"cini. I on u"cini, i prsten mu pade i u njemu mjesec. A kad bi u jutru prije sunca, re"ce mu baba: "Pazi dobro, kad uspomalja sunce, pa kad pomoli, gledaj ga kroz moje kose, dokle sa svijem izidje, i tri puta reci: "Pretvori mi Bo"ze od ove kose prsten kao sunce!" Te on tako u"cini, i tek "sto tre'ci put zavika, provr"ze mu se od onijeh kosa prsten sjajan kao sunce. Po"sto kraljev sin ovako dobavi sva tri prstena, upita babu: ""Sta sam ti du"zan?" A ona mu odgovori: "Ni"sta drugo, nego doklen si "ziv, da se za moju du"su Bogu moli"s, jer 'cu ja do malo dana umrijeti, i da ne kazuje"s nikome." Potom joj kraljev sin zahvali i u ruku je poljubi, i s njom se oprosti, i do"sav"si doma ka"ze sve svojemu ocu, a on s onijem prstenima po"salje k djevojci, i ona podje zanj i s njime se po zakonu vjen"ca.