Napomena: U Be"cu 1870., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c

Bio je mu"z i "zena, i imali su jednoga sina. Kad im sin poodraste, dadu ga na nauku, koja 'ce mu u neko vrijeme i pomo'ci. On je bio dobar i miran, i za najvi"se pun straha Bo"zijega. Po"sto svr"si nauku, otac mu da brod i u njemu trgovinu, da kroz prostrani svijet ide i da se trudi, ne bi li u starost roditeljima svojijema od pomo'ci bio. On se s brodom naveze, i plove'ci po moru, sretne brod Turski i "cuje, gd\je u njemu veliki pla"c stoji, te zapita mornare na Turskome brodu: "Molim vas, "sta se ta pla"c u brodu va"sem "cuje?" A oni mu odgovore: "Vozimo roblje, "sto smo kroz svijet zarobili, i to oni vezani pla"cu." Onda on re"ce: "Molim vas, bra'co, upitajte kapetana va"seg, bi li ih na otkupe za gotove novce dao." Oni ga odmah veselo poslu"saju, potr"ce i zovnu kapetana. Kapetan izidje, i oni se odmah pogode, on kapetanu brod i trgovinu a kapetan njemu vezane robove. On ih prizove k sebi i po"cne ih pitati, oklen je koji, pa svakome re"ce da ide na svoju postojbinu, i tako redom jedno po jedno, dok najposlije dodje do jedne starice, koja je dr"zala do sebe prekrasnu djevojku. Kad njih zapita, otkuda su, baba mu pla"cu'ci odgovori: "Ja sam izdaleka, babica od dvora careva; a ova djevoj"cica, ovo je jedina "s'cer careva, koju sam ja iz malena gojila; pa po nesre'ci svojoj otide u ba"s"cu, podaleko od dvora. Prokleti Turci opaze je i uhvate, ona po"cne vikati, a ja opet po nesre'ci svojoj namjerim se blizu, pritr"cim na glas, a oni uhvate i mene, i povedu obadvoje na brod." Potom one ne umiju'ci kudj hoditi, a i nemaju'ci su "sto tra"ziti ku'ce svoje, zamole se njemu, da ih on uzme sobom. On ih uzme, djevojku vjen"ca sebi za "zenu, i ode natrag svojoj ku'ci. Kad dodje ku'ci, otac ga zapita, dje mu je brod i trgovina. A on mu pripovjedi sve "sta je bilo, kako je otkupio roblje i otpu"stao ku'cama, "a ova" re"ce "djevojka jest "s'cer careva, a ova starica, ovo je careva kutnja babica; one ne umiju'ci kud, a i nemaju'ci su "sta tra"ziti svoje ku'ce, ostado"se u mene, i ja uzeh sebi djevojku ovu za "zenu." Otac mu se na to ra"zljuti: "Nesretni sine, "sto u"cini! Za "sto li izgubi moje blago bez i kake nesre'ce i bez i kake napasti?" pa ga i"s'cera od sebe. On potom sa svojom "zenom i s ovom staricom "zivlja"se dugo vremena u istome selu, ali u tudjoj ku'ci, preporu"cuju'ci se materi svojoj i ostalim prijateljima, ne bi li kakogod oca sklonili da ga jopet k sebi primi, i da mu druga brod napravi, obe'cavaju'ci se da 'ce unaprijed bolju pamet imati. Poslije toliko vremena otac mu se smiluje i primi ga k sebi sa "zenom i s onom starcem, i dade mu drugi brod vi"si i ljep"si od prvoga, pun trgovine svake, da ide jopet trgovati. On otplovi, a "zena mu i ona starica ostanu kod njegovijeh roditelja. Kad doplovi u jedan grad, vidi gd\je vojnici nesretne seljane po gradu hvataju i u tamnicu me'cu. On ih zapita: "\Za "sto to "cinite, bra'co? te siroma"s u tamnicu me'cete?" A oni mu odgovore: "\Za to, za "sto nijesu carevine caru platili." Onda on podje k vlasniku i zapita: "Koliko, molim te, ima oni narod pohvatani carevine da plati?" Vlasnik mu re"ce koliko i toliko. Onda on opet proda svoj brod i trgovinu, i otkupi sve pohvatane seljake, pa se opet vrati ku'ci bez ni"sta, i padnuv"si ocu pod noge ka"ze sve "sta mu se dogodilo, i pla"cu'ci po"cne ga moliti za opro"stenje. Otac mu se jo"s vi"se ra"zljuti, i o'cera ga jopet od sebe. Kako 'ce sad nesretni sin, na koju li 'ce stranu? kod bogatijeh roditelja sad prosi? Dok nakon toliko vremena opet prijatelji okolo njegova oca nagovaraju'ci, da ga opet k sebi primi, obe'cavaju'ci mu se oni, da vi"se ne 'ce biti onakov kakov i do sad, ve'c da ga je nevolja na bolju pamet nau"cila. Ve'c na sve duge jade otac mu se opet skloni, primi ga k sebi i dade mu brod jo"s vi"slji i jo"s ljep"si od prvijeh. On ispi"se na krmu od broda iznutra svoju "zenu a na provu onu staricu: pozdravi se s ocem i s materom, sa "zenom i sa svima u ku'ci, i otisne se ploviti. Plove'ci tako dodje pod jedan veliki grad, u kom je car "zivio, ispustiv"si svoja sidra stane grad topovima pozdravljati. Svi se gradjani za"cude, a i sam car, ne znaju'ci ko je i "sto je. Kad bude pred no'c, po"slje car k njemu svoga ministra da vidi, ko je i "sto je, i da mu re"ce, da 'ce sjutra na devet ura ujutru car do'ci na njegov brod. Ministar podje, gd\je 'ce vidjeti "cuda? ugleda na krmi od ovoga broda ispisanu njegovu vjerenicu a carevu "s'cer, koju mu je car jo"s iz malena obe'cao bio, a na provu dvora careva babicu, koju su zajedno s njom Turci zarobili bili, ali od radosti nije mogao sam sebi vjerovati, niti je i kome za to "sto kazivao. Dok sjutradan, devet ura zazvoni, evo cara sa svojim ministrima na brod, po"cne se razgovarati, ko je i oklen je, i "setaju'ci se s prove na krmu upazi djevojku ispisanu na krmi i staricu jednu na provu od broda, i on pozna svoju jedinu "s'cer i nje babicu, "sto su im Turci zarobili, ali ni on od velike radosti nije se mogao uvjeriti, ve'c pozove kapetana dvije ure poslijed podne, da podje u njegov dvor da ga isku"sa, jeli istinito "sto mu srce ka"ze. Po tom se pozdravi s njim i otide. Kad su dvije zazvonile, kapetan otide na zapovijest carsku. Car ga po"cne ispitivati poizdaleka, "sto mu dolazi ona mladica ispisana na krmi od njegova broda i ona starica na provi! Spazi se on odmah, da je ovo "zene njegove roditelj, i po"cne mu sve "zitije svoje redom kazivati, kako je plove'ci po moru srio Turski brod, pun robova, i kako ih je svijeh otkupio, i svakoga domu otpustio, "a ova djevojka" re"ce, "i s njom ona starica, ne umiju'ci kudj hoditi a i neimaju'ci su "sto tra"ziti svoje postojbine, jer im je daleko bilo, ostanu u mene, i ja djevojku vjen"cam za svoju "zenu." Kad par to "cuje, povikne: "To je moja jedina "s'cer, koju su prokleti Turci zarobili; a ta starica, to je od moga dvora babica, koja je nju jo"s izmalena gojila i "cuvala; a ti - ti 'ce"s biti krune moje na"sljednik, ve'c tr"ci natrag svojoj ku'ci, i dovedi mi "s'cer moju, a "zenu tvoju, da je vidju jo"s jednom prijed nego li umrem, i dovedi oca svoga i mater svoju i svu familju svoju, i prodaj sve imanje svoje; tvoj otac bi'ce moj brat, a tvoja mati moja sestra, a ti 'ce"s biti moj sin i krune moje na"sljednik, i svi 'cemo "zivljeti u jednome dvoru." Potom zovne "zenu svoju caricu i sve ministre i ka"ze im, "sto se zbilo sa "s'ceri njegovom. Onda se po"cnu svi radovati i veliko veselje "ciniti. Potom car mu da svoj veliki i prekrasni brod, a on svoj ostavi ondje, ali re"ce caru: "\Svijetla kruno! ne 'ce mene kod doma mog vjerovati, ako mi ne da"s jednoga od svojijeh ministara." Car mu da ministra, ba"s onoga kom je "s'cer svoju obe'cao bio. I tako se oni otisnu i stanu ploviti. Kad doma dodje, otac mu se za"cudi, oklen tako ubrzo doma se vrati, i brod ljep"si i vi"si dobavi. On mu ka"ze sve "sta je i kako, i materi svojoj i "zeni i onoj starici objavi radosni glas, i "evo" veli, "ako ne vjerujete, evo vam carskog ministra, koga je car sa mnom poslao da se bolje uvjerite." Kad "zena njegova ugleda ministra, povikne od radosti svekru svome i svekrvi: "Jest istina, dragi o"ce, ovo je ministar oca moga, a moj nesudjeni zaru"cnik." Oni onda prodadu sve svoje imanje, i otisnu se ploviti. Ministar ovi gledao je svakojako mladog na"sljednika careva a vjerenice svoje mu"za da ubije, ne bi li se on s njome vjen"cao, kako mu je od nje roditelja obe'cano bilo, da bi onda on na"sljednik carski ostao. Kad su ve'c bili na neki dio puta, zovne on njega notnjo, kad su svi pospali, da izidje na kuvijertu da se s njim ne"sto dogovori.