Napomena: U Be"cu 1870., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c

Bija"se bredja jedna "zena, pa usni da svake nedjelje po jedan dan ima jednoni"citi doklen rodi: ako li to ne u"s"cini, da 'ce se u njoj provr'ci dijete u "sto drugo. Ona ovo poslu"sa, ali nehotice zaboravi jedan dan jednoni"citi, nego ne"sto malo izjede, te kad dodje vrijeme do rodjenja, rodi struk bosioka mnogo lijep i preko mjere mirisan. Ova je "zena gojila ovi struk bosilja, i oglasi se zanj po cijelom svijetu, dok negdje u svijetu "cuje sin nekakvoga cara, pa podje u ku'cu one "zene. Kad carev sin vidje ovi struk bosioka, omilje mu vrlo i zamoli mater njegovu da mu ga daruje ili za dobru platu proda; ali ova ne "s'cedne nikako govore'ci: "Da mi da"s polovinu o"cine carevine zanj, ne bih ti ga dala." "Cuju'ci ovo carev sluga, pri"sapti svome gospodaru, carevu sinu, da ni"sta ne zbori, da 'ce joj ga on ukrasti, te tako i bude: nekako ga ukrade i carevu sinu odnese a ovi njega dobro daruje i obeseli se, pa zatvori struk bosioka u kamaru, a sjutradan u"cita veliki objed i sazove mnoge svoje prijatelje na pir da im poka"ze ovi struk bosioka. Kad objed bude gotov, podju sluge te jave gospodaru da je sve gotovo, ali kad se vrate, nadju sve pe"cenje i varivo iskotrljano kroz ku"zinu i sve prosuto tamo amo. Kad sluge to vide, jave br"ze carevu sinu, a on vide'ci zlu i goru, poru"ci gostima da ne dolaze, nego ih pozove kao sjutra, te tako i bude. Sutradan kad bude sve spravno, i sluge podju da jave gospodaru, opet ne"sto sve raspr"sa u ku"zini, prospe jela zgotovljena i polomi sudove. Za"cude se sluge pa i sami carev sin, te naredi da se tre'ci dan tre'ci objed pripravi, i postavi stra"ze da vide kroz vrata ko to radi. Po"sto objed bude gotov, izidu svi iz kamare i stanu virjeti ko 'ce do'ci; kad li tamo "sta je! djevojka zlatnijeh kosa, te oni "cuvaduri jednak sko"ce i u ku"zinu utr"ce te je uhvate i dozovu careva sina. Kad je carev sin vidi, za"cudi se i obraduje, pa je zapita otkuda ona u ku"zinu, a ona se prepade i ispovidje mu na tajno da je ona oni struk bosioka "sto ga on goji i u kamari miri"se, pa da je mi"sljela da se on pripravljaju'ci one objede "zeni i da joj je "zao bilo, jer se nadala da ne 'ce druge nego nju vjen"cati. Car "cuju'ci to i vide'ci prekolijepu djevojku obraduje se i obe'ca joj da 'ce je vjen"cati, samo ako se po zakonu Hristovu pokrsti, i ona mu se obe'ca da ho'ce. U toliko dodje nekaka potreba da carev sin ide na vojsku, i ne moga"se mu se ionako nego da ide. Na polasku prizove svoju milu pa joj re"ce: "Ja idem na vojsku, i tebe s velikom ranom na srcu ostavljam, nego ti se molim da se ti opet prometne"s u struk bosioka dok se ja vratim, i da se nikome ne poka"ze"s, ako bi ko u ovu moju kamaru dolazio; a evo ovdjen ovo malo zvonce, kad se ja, ako bo! da, vratim, i kad u ovo zvonce zakucnem, ti se provrzi kakva si danas." On podje, i tek "sto se s njom poljubi, prometnu se ona u bosiok. Dvije careva sina ljubaznice, vide'ci da je carev sin prestao k njima dolaziti, dosjete se jadu, da je kakvu drugu djevojku k sebi dobavio a njih zaboravio, pa se dogovore da navalice podju u kamaru dje carev sin le"zi. Kad uljezu, ni"sta drugo ne vide nego haljine, postelju i jo"s "sto "sto careva sina kroz kamaru i ovi struk bosioka; ali se ni"sta ne dosjete. Obijaju'ci kroz kamaru tamo amo, eda se nije kakva djevojka dje sakrila, ugledaju i ono malo zvonce, te jedna od njih tako ga zlaradi"cke u ruke uzme, te zvonce zazvoni. "Zalosna zlatnokosa misle'ci da je ono carev sin "sto zakuca, na jedan put se prometnu djevojkom i medju one dvije iznenada stade. Po"sto ih vidje, a ove dvije nju, za"cudi"se se, i ove potonje dvije dosjete se, te spopanu jadnicu i zakolju, pa je mrtvu u goru ponesu. U ve"cer sluga careva sina nose'ci ve"ceru djevojci, ne nadje struk bosioka, nego po kamari stra"snu krv; dosjeti se svome zlu i boje'ci se, da ga carev sin ne smakne, pobje"ze iz grada onoga. Prolaze'ci jedna baba onom gorom naidje na djevojku bez glave a glava kod nje, pa joj se ra"zali vide'ci onaku mladicu, te stane brati nekakovijeh trava i o"zivi je. A ova je baba bila sun"careva majka. Kad ona sirota o"zivlje i vidje da je u gori, zagrli babu i nikada se od nje odvojiti ne ho'ca"se. Ali joj baba re"ce: "Ti, "s'cerce moja, hajde s Bogom kuda zna"s, ja nijesam kadra ni sama sebe hraniti, ja sam siroma"sna bez nigdje nikoga, a ti si mlada i zelena, pa kako ti Bog da." Odgovori joj ona: "Ne, za Boga tako! ti si mene o"zivljela, i ja sam tebe du"zna do smrti ljubiti, a lasno 'cemo "zivljeti: ja 'cu prodavati moje zlatne kose pa i sebe i tebe hraniti, a kad sve kose prodam, ondar 'cu travu po gori brati pa tebe hraniti." Na ovo baba pristane, te sjutradan ova djevojka odre"ze bi"c kose zlatne i po"slje babu na pazar, govore'ci da ga ne da za manje od sto zlatnijeh cekina. Podje baba u oni isti grad dje je carev sin bio, koji se ve'c s vojske vratio i vas grad u korotu stavio za smrt svoje ljubavnice. Baba tamo amo hodaju'ci, sre'ca je nanese na careva sina, pa ga upita, ho'ce li kupiti ovi bi"c zlatne kose. Kad carev sin vidi, vas umre od "cuda, dosjeti se da je ovo kosa njegove drage, pak uhvati babu i upita, otkuda joj ova zlatna kosa. Baba se prepane i ka"ze sve. Ondar on br"ze bolje uzja"se na konja a na drugoga uzja"se babu, te s njom u ono selo dje baba "zivi. Kad tamo, upazi djevojku dje pla"ce i nari"ce svoga dragoga. On pritr"ci k njoj te se tu i"zljube, pa ondar s njom i s babom doma. Po"sto je car upita, i ona pripovjedi sve "sta joj se dogodilo, on naredi te one dvije proklete djevojke pogube, a "snjome se po zakonu vjen"ca, i babu do smrti kao svoju mater dr"zi i po smrti carski ukopa.