Napomena: U Be"cu 1870., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c

Ima"se nekakav car jedinka sina, koji mu ve'c do oru"zja dorastao bje"se, pa "setaju'ci jedan dan nastupi na madjije, oboli i klijenit ostane savrtijeh noga i ruka. Car koji svoga sina milova"se vi"se nego svoju du"su, djegodj je bio koji ljekar u svijetu, nanj je dovodio i obe'cavao polovinu carstva, ako ga koji izlije"ci, ali sve zafajdu; dok jednu no'c u snu dodje mu nekaka djevojka i re"ce mu: "Ti, "cestiti care, zaludu sve tro"si"s okolo svoga sina, i zafajdu si obe'cavao polovinu carstva svojega ko ti ga izlije"ci, moja ti ga je majka zamadjijala, nego dobavi o"ci od zmaja, srce od a"zdahe i zmiju krilaticu uhva'cenu izmedju gospodja, pa svari u jednome loncu neomr"cenu a u vodi nena"cetoj, od djevojke samohrane a na vatru samotvoru, pa neka za tri jutra popije na "ste srca iz molitvene "ca"se, ondar 'ce ti ozdraviti i mene vjen"cati." Prene se iza sna car i jedva "ceka"se, doklen mu dan dodje, ali ne nadje nikoga ko 'ce mu sve ovo dobaviti, i ako je zaludu obe'cavao po carstva svojega ko mu sve ovo donese. Najposlije jedan mladi'c obe'ca mu se ako mu da "s'cer za ljubovcu, i car mu bez odgovora obe'ca. Ovi mladi'c ima"se "cudotvorni prsten, te s njime kroza svijet, nadje a"zdaju, pa kad se vidje"se, ona put njega da ga pro"zdere, a on put nje da je ufati. Kad se sastado"se, izvadi on oni prsten (a no'c bija"se), zasja se jezero i planina od njega te joj zaslijepi o"ci, izvadi and"zar, zakla je i srce iz nje izvadi. Sad na "cudu kako 'ce na'ci zmaja, ali "cu da ih ima u najviso"cijim gorama i da lete ispod oblaka, pa kad sunce zapadne, i oni slete i po"cinu po vrhovima planina, te on tamo i "ceka"se kad 'ce se sunce smiriti, dok evo ti jedan zmaj dole'ce i le"ze u jednu "sumu, te ovi mladi'c "sumke priku"ci mu se i pu"sta oganj plavetan iz prstena te mu sa"ze"ze krila i o"ci zaslijepi, pa br"ze bolje malom "skopicom izvadi mu o"ci. Poslije toga podje da tra"zi zmiju krilaticu, i ka"zu mu da je nju lako ufatiti, ma samo u oni trem kad se sunce pomoli iza planina, jer ona u sunce pogleda, i doklen sunce dobro koplje ne osko"ci, slijepa stoji. Tako on pre"zi kad 'ce sunce iza'ci, i sre'com nabasa na jednu, ufati je i prikolje i "snjom u torbicu pa put za u"si te k caru. Car se obeseli, i dobavi lonac neomr"cen, vode nena"cete i djevojku samohranu, no nema ognja samotvora. Ali ovi mladi'c okrene okolo ognji"sta s prstenom tri puta i izni"ce oganj, te svari"se u loncu o"ci od zmaja, srce od a"zdaje i zmaju krilaticu i dado"se da pije carev sin za tri jutra iz molitvene "ca"se, te prebolje i ozdravi. Car dade onomu mladi'cu svoju k'cer za "zenu, i u jedan dan o"zeni sina onom djevojkom koja mu je na san dolazila i odmah mu se javila, kako mu je sin ozdravio, i udade "s'cer, te tako ste"ce sina, nevjestu i zeta hvale'ci Gospoda Boga, koji mo"ze kad ho'ce.