Napomena: U Be"cu 1870., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c

Seljani kupuju pamet

Sastanu se jedan dan na obi"cno mjesto starje"sine i glavar od jednoga mjesta koji je na moru "skolj, i stanu se koriti jedni drugoga, kako od njih nikad ne mo"ze biti mudar kao "sto u druga mjesta ima mudrijeh ljudi. "\Znate li, bra'co" re"ce jedan ponajmudriji "do "cesa je to? Sve bez puste pameti, nego ajdemo skupiti pedeset talijera pa da po"sljemo u Mletke trojicu od nas da kupe, jer su Mle"ci'ci, "cuo sam, najmudriji i da toliko pameti imaju, da i prodavati mogu pa i cijene." Svi na to pristanu, te skupe re"cene novce i oprave trojicu, te u Mletke. Kad tamo dodju, po"cnu pripitivati dje bi je kupili i po "sto oka. Tako se namjere na nekakva majstora hitra u rugi i podsmijehu, koji im re"ce: "Ja 'cu vam prodati ne oku no litru, a dvije neka mi ostanu za te aspre." Oni pristanu, a on od nekuda dobavi jednoga mi"sa, te "ziva zatvori u jednoj "skatuljici, i re"ce im: "Evo vam pamet ovdje, nego odmah bje"zite doma, i ne otvorajte, pridje no doma dodjete." Seljani se vrate veseli u isti brod, s kojim su i do"sli, pa kad dodju blizu svojega mjesta, re"ce jedan od njih: "Vaistinu nije pravo da pamet podijelimo svakome jednako, nego uzmimo mi trojica polovicu a polovica neka svemu selu." Ostala dvojica pristanu odmah na to, pa kad otvore "skatuljicu, a mi"s kao mi"s pobjegne te se negdje u brod zavu"ce. Sad seljaci na"cnu kukati i lelekati a jedan odgovori: ""Sto vam je? evo je u brodu, nigdje nije pobjegla." Kad dodju, do"cekaju ih bra'ca "zeljno i radosno, no kad "cuju zli glas, ozlovolje se, pa se najposlije dogovore te brod izvuku na suho i stanu ga redom "cuvati sve po jedan od sela, pa kad godj bi "sto "s'celi da komu mudro otpi"su ili odgovore, vazda bi u brod oti"sli, da najpridje pameti napune.