Napomena: U Be"cu 1870., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c

Ljenivi slijepac

Srete jedan lijen"stina na putu slijepca dje u jednu torbu nosi punu kruva a u drugu gusle, pak sjede pred ku'com jednom i uzme slijepac gusle te uza njih mnogo lijepu i krasnu pjesnu ispjeva. Slu"saju'ci ga ljenivac, stane mu zaviditi govore'ci, da niko na svijetu lasnije od slijepca ne "zivi, a za to "sto mukte jede a uz gusle pjeva bez najmanje brige, te po"cne moliti Boga da oslijepi. Bog kao Bog, vala njemu, oduzme mu vid o"cinji, te ondar on veseo. Kupi od njekuda gusle i po"cne se u"citi pojati, te dobavi vodju te s njime po svijetu krenu "sljepa"cki i svake pjesme poju'ci. Jedan dan zar su mu se bile gusle ne"sto pokvarile, kako li, ele nikako ne moga"se zapo"ceti da s njima napreduje, pak pred skupljenijema nasmija se i re"ce: "Vala, gospodo, kad mi gusli lijepo ne islei"su, ne mili mi se ni da sam oslijepio."